STRUGALICA        
Piše : Damir  Strugar
Mogu vam reći da je baš lijepa ova izborna šutnja. Nema politike, nema daveži! Pa se čovjek može posvetiti nekim drugim stvarima. Naprimjer, dobrom roštiljanju...

- Strugar, bitne su promjene! - uvjerava me jedan dobar prijatelj. - Kakve promjene? - pravim se ja kao lud. - Bilo kakve! - nastavlja moj frend. - Evo, ja ako ne mogu promijeniti barem stol u kafiću, onda zasigurno mijenjam barem piće! - kaže moj dobri "Vjetar promjena".

   Ima moj prijatelj pravo. Stvari treba mijenjati. Evo, naprimjer, zemlje bivše Jugoslavije tako su promijenile svoj nastup u finalu "Eurosonga". Nakon rekorda od 27 godina i nastpanja u zvršnici, niti jedna od sljednica bivše države nije se uspjela plasirati u švedsku finalnu večer za izbor najbolje pjesme Eurovizije. Za Hrvatsku, istinabog, to nije ni čudo. Poslati pjesmu pod nazivom "Mižerija", koja je istinska dijagnoza stanja u hrvatskom društvu, i očekivati od nje naklonost europskih glasača, stvarno je bila odluka mazohiste. Ništa tu nisu pomogli ni članovi boy-benda "Klape s mora", mada su se obukli kao sinjski alkari! A za koje bi se ipak moglo reći da su prije svega - "Klapa s kopna".

   Baš ništa sretniji nije ni naš Rovinjež - Tony Cetinski. Njegova pjesma "Opet si pobijedila" i istoimeni album, nisu u Rijeci osvojili "Porina"! Pa ispada da se Tony gadno zamjerio svojoj glazbeničkoj branši kada ga nije nagradila za zasluženi trud. No, dobro, Tony ipak subotom puni džepove značajnim količinama eura na svojim koncertima, dok su anonimni dobitnici "Porina" osuđeni na glancanje svojih kipića svake subote na regalu. Dok gledajući televizijski program konstatiraju kako je estradni biznis u Hrvatskoj propao i kako je sve manje pravih gaža za istinske umjetnike.

   A pravim umjetnikom ja bih nazvao i Ćiru Blaževića, koji je sa svojim nogometašima NK "Zagreba" ispao u Drugu ligu, što mu nekadašnji velemajstori iz Kranjčevićeve, Rukljač, Močibob i Smolek zasigurno neće oprostiti. No, Ćiru to nije previše dirnulo. Iskukao se i skoro rasplakao pred TV-kamerama, pa onda sasvim vesel i raspoložen otišao na svečano otvorenje novopostavljenih kontraverznih spomenika. Čak ga je usput, između ta dva događaja, stigao izljubiti ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić, nazvavši ga lažnom titulom - "Trener svih trenera". Naime, nikako mi nije jasno kako trener, koji je sa svojom reprezentacijom prvak svijeta, nije "Trener svih trenera", već tu samozvanu titulu drži Ćiro Blažević koji je vječni i vječiti - treći?!? Naime, u međuvremenu su, čini mi se, treći na svijetu bili i Turci i Korejci i Urugvajci, ali samo Ćiro Blažević i nogometna Hrvatska pričaju o trećem mjestu otprije petnaest godina. U cijeloj toj gunguli fali samo Zvone Boem s maramom na glavi i njegov čuveni hit "Mare i Kate" iz 1998. godine. Ali tada mu je supjevač bio Igor Štimac,a sada je on vrli izbornik hrvatske nogometne momčadi. Pa mu ne priliči da pjeva za mikrofonom ili da neke pjevačice, koje ga slučajno pošpricaju pjenušcem, bože moj, izbacuje naglavačke iz diskoteke!

   I dok izborna šutnja traje, ja rasplamsavam vatru na svom roštilju. Zna se - za dobar roštilj potrebno je kvalitetno meso, ali i prava vatra. Pače - žar! Zato neki "Veliki Hrvati" roštilj i nazivaju - žaropek! Što mene kao majstora za leskovački roštilj ili zagoreski žaropek, ne brine! Znate kako je..Majstor ostaje majstor. Pogotovo kada ispečeno treba pojesti...A tu sam zaista najjači...