PRIĆE IZ KNJIGE "IDIJOTSKE PRIČE"
Od ove nedjelje startamo s objavljivanjem nekih priča iz knjige "Idijotske priče" autora Nenada Marjanovića dr Frica
Kako je sada ispred kina Zagreba, kako na taj prostor gledaš s otklonom od nekoliko desetina godina?
Bilo je to jedno od pitanja koje su mi postavili na jednoj od brojnih promocija koje sam održavao po razvalinama bivše Jugoslavije. Nema više ničega, niti te zemlje niti benda zbog čije sam knjige obilazio svijet ali niti kina Zagreb. Trebali za time žaliti ne znam, pojma nemam, rekli bi pametniji "nikad nije propalo ono što je valjalo", a sudeći prema onom što nam se događa sve je na svom mjestu i nikome ništa ne fali. Malo je ljudi koji će reći da im nedostaje nešto što se raspadalo, nešto što je izgubilo smisao i što se u jednom trenutku učinilo bespotrebnim.
Zbog čega bi masa patila zbog nečeg što je nadilazilo njihove gabarite, nešto što je bilo ispred vremena i nešto što nije bilo predmet jeftinog konzumerizma. Naravno, mislim na Jugoslaviju, KUD Idijote pa na kraju i taj čuveni kino Zagreb.
Kome treba država u kojoj je nacionalizam bio anatemiziran i država u kojoj se gradilo ovo što se sada uspješno i efikasno razgradilo. Kako je vrijeme odmicalo i sam sebe sam uvjerio da su ondašnje vrijednosti bile nasilje, kako su nas onemogućili da budemo normalni i kako su nas cijelo vrijeme pravili majmunima, potvrđujći tako Darwinovu teoriju evolucije. Od evolucije do nacionalne revolucije vratili smo se korijenima, napokon Hrvati mogu biti Hrvati, Srbi mogu biti Srbi, a mi majmuni još uvijek tražimo svoje mjesto pod suncem, točnije tražimo svoju granu pod suncem.
Kome je trebala država u kojoj su Hrvati i Srbi bili predmet ugnjetavanja? Kome treba bend koji nije bio ničiji ili svačiji, kome je trebao bend koji nije pristajao na ono na što svi ostali pristaju. Čemu? Pa nije li danas kada dokazani nacisti pune dvorane uzduž i poprijeko, sada kada žrtve sa svih strana očajnički traže svoje progonitelje nevažno tko je što govorio, razarao i što je tko radio, a tko je mostove gradio? Koga nakon svega boli kurac za minuli rad? Sasvim je svejedno jeste li Prljavo Kazalište, Riblja Čorba ili Merlin, svi se svima jednako raduju. Kino Zagreb, jedva da ga se i sjećam...
(Rockmark/ REX/ILUSTRACIJA: Borislav Blagoja Pešič)
