SIMONE MOCENNI BECK (Milano, 1970. – Pula, 2026.)
Upravni odjel za kulturu i civilno društvo Grada Pule oprostio se na društvenim mrežama od Simone Mocenni Becka ovim riječima:
"Postoje vijesti koje nas zateknu nespremne. Vijest o iznenadnom odlasku umjetnika Simonea Mocennija Becka upravo je takva vijest.
Teško je o nekome koga smo do jučer susretali i s kim smo razgovarali i družili se odjednom pisati u prošlom vremenu.
Teško je prihvatiti naglu praznini koja tako okrutno ostane iza čovjeka za kojega smo vjerovali da će još dugo stvarati i biti tu među nama.
Neizmjerno tužni ali ponosni što je njegova posljednja izložba u Puli bila „Tetrade“ u Gradskoj galeriji, voljeli bismo vjerovati da je Simone sada krenuo na daleki put preko četiri oceana do svoga izvorišta..
Sretan ti put dragi Simone, tihi kapetane!
Najdublja sućut obitelji Mocenni."
SIMONE MOCENNI BECK (Milano, 1970. – Pula, 2026.) – talijanski i hrvatski likovni umjetnik i pisac, rodio se 1970. u Milanu. Pulskoga je i talijansko-hrvatskog podrijetla. Studirao je kontrabas na Konzervatoriju „G. Verdi“ u rodnome gradu, a glasovir i kompoziciju učio je i savladao kao samouk. Kada je imao svega devetnaest godina, jedna mu je skladba izvedenu na Konzervatoriju u Madridu. Nakon iskustava na različitim poslovima, ukrcava se na brodove za krstarenje i svijet oplovljava kao fotograf. Godine 2001. potpuno se posvećuje umjetnosti; otad objavljuje romane, pripovijesti i poeziju, bavi se slikarstvom i kiparstvom. Iz opusa koji dosad broji više od dvadeset djela, valja spomenuti: „Le parole del mare“ (Riječi mȏra, 2001.), „Trilogia di Pola“ (Puljska trilogija, 2006.), „L'ultimo giorno del passato“ (Posljednji dan prošlosti, 2011.) te pjesničke zbirke „Ballate malinconiche“ (Sjetne balade, 2009.), „Oneiros“ (2010.), „Modro“ (izabrane pjesme i spjevovi 1989. – 2017.; IO DHK, Pula, 2020.) i dr. Surađivao je u talijanskim i hrvatskim časopisima te s hrvatskim i talijanskim nakladnicima. Likovna su mu djela izložena u mnogim muzejima i javnim prostorima, a skulpture većih dimenzija na trgovima talijanskih i inozemnih gradova. Posebno se ističu: platna velikoga formata izložena 2007. u Dubaiju; spomenik-monolit „Pjesnik pjesniku“ (2008.), visok četiri metra i težak dvadeset tona, posvećen Željku Sabolu, hrvatskome književniku, likovnome umjetniku, svestranom intelektualcu i domoljubu, postavljen u Bjelovaru; skulptura „Finis terrae“ (2010.) za Sveučilište u Macerati itd. Na 2. bijenalu skulpture u Guadalajari (Meksiko) godine 2011. predstavljao je Italiju... Nastupao je i izlagao u Italiji, Hrvatskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Španjolskoj, Francuskoj, Turskoj, Meksiku... Od 2004. do danas imao je tridesetak samostalnih izložbi te izlagao na jednako toliko skupnih. Posljednjih se godina s ocem Valterom (Gualtierom) i danas pokojnom majkom Alicom trajno preselio iz Milana u Pulu.
(dv/istarski ogranak dhk, galerija pula)
