Piše: Gordan Stojić
Kada se počne govoriti logikom krvi i tla mnogima se mozgovi pretvaraju u kiseli kupus. Ovih su dana dva nekulturna desničarska bumboslava u Puli skinula vijenac u obliku zvijezde sa spomenika antifašistima i bacili ga u smeće. Besmislen potez. To im neće donijeti izborne glasove. Na njih se strašno naljutio prvi istarski partizan Tomo Ravnić. Čak im je rekao da ako im se ne sviđa u Puli idu drugdje. Zanimljivo, devedesetih su neki uspaljeni Hrvate proglašavali supernarodom. Najstariji u Europi, čuvari kršćanstva, ma od samog boga odabrani narod. Vođen tom logikom Franjo Tuđman je došavši u Lupoglav, ljut što Istrijanci imaju drukčiju viziju hrvatstva, rekao, ako im se ne sviđa neka idu. Kada sam nedavno napisao nešto što se nije svidjelo jednom istrijanskom coku, nazvao me i rekao da ne dolazim u Istru. No, ima još zanimljivih detalja. Istra do 1945. nikada nije bila hrvatska. Pobjedom u 2. svj. ratu Tito je dobio poluotok. Stoljećima prije tu su vladali Venecijanci, Austrougari i Talijani. Kada je 1947. odlukom velikih sila Pula priključena Jugoslaviji, iz nje se odselilo 25 000 Talijana. Titu nije bilo krivo, rekao je neka idu. Oni koji su otišli imaju u Italiji svoje organizacije. I stalno ponavljaju, Pula i Istra su naši. Tomu Ravnića i njegove partizane nazivaju krvožednim Slavenima i poručuju, idite, to je naša zemlja. Zbunjen sam. Čija je Istra? Pula? Tome Ravnića ili dvojice nekulturnih desničara? Uvrijeđenog Istrijana ili mene koji tu imam stan, plaćam režije i na kraju krajeva pročitao sam više knjiga o Puli no što ih je on pročitao cijeloga života? Hrvata Franje Tuđmana koji je istrijanske Hrvate smatrao lošim Hrvatima nedostojnim Istre? Esulima koji su rođeni ovdje ili Hrvatima koji su rođeni ovdje? U zadnje vrijeme i Slovenci tvrde da je pola Istre njihovo i poručuju neka idemo. Samo kamo? Vojislav Šešelj kaže da je Srbija do Virovitice, Karlovca i Karlobaga. Još ako u Zagrebu ne izaberu Bandića, doći će nam Kuhen Hedervary.