ORDINACIJA dr FRiCA
Ovaj tjedan je krenuo tako da je Alen Vitasović zajebao one koji su ga stvorili – iste one koje je godinama sisao ko cuclu kad su mu trebali. Medije, naravno. Objavi da se povlači, oni skoče kao na zvono za hranjenje: “kraj karijere”, “zadnji nastup”, “era završava”. Klikovi cure, naslovi se množe, a Alen mirno gleda kako se stari refleksi pale bez razmišljanja.
I onda , obrat. Ne povlači se. Pjevat će do zadnjeg dana. Ne iz romantike, nego iz iskustva. Krug je zatvoren: oni su ga stvorili, on ih je koristio dok je trebalo, a sad ih je ostavio da se sami nose s vlastitom halapljivošću. Povlačenje?
Možda jednu večer. Sutra opet mikrofon, a portali pišu “pojašnjenja” kao da je netko promijenio ustav. U međuvremenu, Istra 1961 igra nogomet bez kompleksa. Osijek dobije pet komada, Rijeka ostane u magli, pravoj, gustoj, istarskoj. Ne poetskoj, nego onoj zbog koje se stvarno ne vidi kurca. Neki su u tome vidjeli Thompsonovu prethodnicu u Poreču, ali ovdje nema blefa , utakmica se nije igrala jer se nije mogla igrati. U petak, u Varaždinu, opet magla, ali ovaj put bez izgovora ,1:3 za Istru. Thompson je tamo svoje već odsvirao, magla se razmakla koliko treba, a Istra uzela bodove i otišla bez galame, kao da je to nova normalnost.
Sve to se događa u vrijeme izglasavanja proračuna. Najviše izdvajamo za turizam i za rat. Na državnoj razini kupujemo avione, skupe, sjajne, fotogenične, iako se moderni ratovi vode drukčije, daleko od onog što dobro izgleda u kadru. U Istri, gradovi i općine uredno pune stavku “turizam”, jer to je dogma, to se ne propituje.
Suština je jednostavna i neugodna: ni za jedno ni za drugo nemamo ljude. Za sezonu ćemo još nekako iskopati konobare, uvesti ih, rasporediti, potrošiti. Ali za rat nema improvizacije. Nema dovoljno pješadije, nema pilota, nema ljudi koji bi uopće htjeli sudjelovati u toj priči. Imamo planove, proračune, strategije i opremu, ali nemamo masu koja bi to nosila.
Zato sve zajedno sve više sliči na državu i regiju koje ulažu u image, a ne u stvarnost. Mikrofone imamo, stadione imamo, avione kupujemo, sezona se pumpa, ali ispod površine zjapi ista rupa. I ona se, za razliku od magle, ne razilazi sama od sebe.
(Nenad Marjanović dr Fric)
