SLAVEN BILIĆ BIO NA KORAK DO OSTAVKE
U dalekom i hladnom Kazahstanu gdje se nogomet igra na umjetnoj travi i pod zatvorenim krovom Hrvatska je pokazala već duže gledanu nemoć i očekivanu neuigranost. Uplašeni Kazahstanci, potopljeni su tek u sudačkoj nadoknadi kada je muke Hrvatske u sudačkoj nadoknadi prekinuo gol Nike Kranjčara. Bez obzira što Hrvatska na oproštaju od Svjetskog prvenstva nije igrala sa šest, sedam igrača koji bi da su zdravi sigurno bili na terenu, valjda je svima jasno da su promjene nužne. Klima obiteljskog druženja koja medije već tri i pol godine dočekuje sa isukanim bodljama nedodirljivosti, Slaven Bilić mora priznati razbila mu se o glavu. U odnosu na početak mandata hrvatski izbornik na okupljanjima dobiva umorne igrače koji jednostavno nemaju onaj naboj koji će im iz glava izbaciti sliku bogatih i uspješnih koji mogu bez znoja doći do bodova. Koliko ima iluzija u takvim razmišljanjima pokazuje trokut u kojem su bili Engleska, Ukrajina i Hrvatska. Englezi su upisali optimalnih devet, Ukrajinci solidnih pet a Hrvati tek poražavajuća dva boda u međusobnim sudarima. Kada već govorimo o iluzijama i nepotrebnim kompromisima onda se to svakako odnosi i na taktičke finese. Slaven Bilić iako je po godinama neiskusan trener morao bi shvatiti da mu Pranjić a pogotovo Pokrivač u ozbiljnim utakmicama na lijevom boku ne mogu ni statirati. Isto se može govoriti i za obranu koja je troma i spora ako se u njoj istovremeno zateknu Kovač, Šimunić i Križanac. Čorluka koji je silom prilika postao desni bočni možda je došao u fazu karijere kada bi se mogao vratiti na stopera . Ako zanemarimo Luku Modrića koji se nakon ozljede tek mora vratiti , Kranjčar i Rakitić u veznoj liniji su isti spori profil igrača koji ne može stvoriti višak, što je u nogometu danas presudno kada sekunda odlučuje o golu. Napad bi još dugo mogao živjeti od Eduarda koji na žalost sve više muka ima sa ozljedama koji su nakon poduže stanke neizbježne. Olić je najavio oproštaj, Klasnić tradicionalno uz gol tu i tamo uglavnom ne pokazuje ništa. Od mladih lavova i relativno novih igrača veću šansu svakako treba dati Mandžukiću, iskusnom Mati Biliću te korpulentom Jelaviću. Osim njih u Hrvatskoj valjda ima još dovoljno igrača koji kvalitetom zaslužuju da ne moraju najprije u nekakav osrednji inozemni klub da bi se našli na popisu izbornika. A tko će biti izborni? Slaven Bilić nakon nove kafanske epopeje i užasavajućeg neprofesionalizma, u Rovinju je bio na korak od davanja ostavke. Sada, kada su se strasti ipak smirile, jasno je da se izborniku baš i ne ide u novu avanturu. Dok se igrači tobože ljute što je narod vidio kako se oni zabavljaju i nije ih briga ni za što, Slaven Bilić ipak bi trebao reći dosta. Nakon Turske i kiksa na Europskom prvenstvu, silazna putanja izbornika koji je na silu htio biti drugačiji od ostalih tek je na gostovanju protiv Bjelorusije nakratko zaustavljena. Što se taktičkih zamisli tiče, Capello je svim budućim suparnicima Hrvatske pokazao gdje su umorni ratnici najtanji. To svi znaju, samo Slaven Bilić gura po svome. Hoće li predsjednik HNS Vlatko Marković otpiliti još jednog izbornika i instalirati stranca izbornika koji je bio u ozbiljnom kontekstu i prije Slavena Bilića znat će se kada se svi skupe u Hrvatskoj i pogledaju kakve su im trenutne pozicije u hrvatskom nogometu. Ono što misle gledatelji ili ne daj bože mediji kao i dosad bit će zadnja rupa na svirali neuspjeha. (M.Š.)
