STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
U ovo ludo vrijeme,u ovoj ludoj zemlji,u kojoj je ubijanje postalo dio svakodnevnice,krasna zemlja Istra mila,opet je po ne?emu specifi?na!Ovdje ubijanje služi kao temelj i podloga novog života!I ne samo to!Ovdje je ubijanje osnovni uvjet da bi se život održao...Naravno,da ovo zvu?i suludo,ali kada je rije? o našem plemenitom Boškarinu (namjerno ga pišem velikim slovom B),ovo je formula koja ?e mu omogu?iti dugovje?ni život!Naime, Boškarin je ugrožena vrsta i samo njegovim intenzivnim uzgojem može mu se osigurati opstanak.Dakle, treba ga uzgajati.Ali ne više da vu?e kola ili plug,ve? da se na istarskim trpezama nudi kao specijalna delicija.
I baš je u tu svrhu prire?ena nedavno degustacija Boškarina u organizaciji agencije za ruralni razvoj Istre - AZRRI iz Pazina,te popularnog pulskog restorana Vela Nera.Uz degustaciju tog istog Boškarina,koji je u pacu morao odležati ?ak 26 dana,zapo?eo je njegov zvani?ni uzgoj za gastronomske potrebe.Nažalost,nisam prisustvovao tom kulinarskom spektaklu,ali pretpostavljam da je meso ovog popularnog istarskog goveda užitak za nepce i stomak.
- Pripremljeno na lešo ili u padeli,pe?eno pod ?ripnjom,kuhano na šugo s fužima ili njokima,aromatizirano samoniklim biljem ili marinirano u doma?em maslinovom ulju! - nabrajao mi je Dule ?ernjul,šef ceha pulskih ugostitelja,kritiziraju?i me što sam propustio ovaj gastronomski spektakl.
Ali što mogu kada sam istu ve?er bio u Vodnjanu na svjetskoj pretpremijeri predstave "Pretapanja more-rijeka" u režiji pulskog kulturnog (neka mi ne zamjeri) Boškarina - Roberta Raponje. Nakon što je "izgubio bitku" sa voljenim gradom i odustao od svih sudskih tužbi prema njemu i mati?noj mu ku?i Istarskog narodnog kazališta - Robert se Raponja obreo u Osijeku.Tamo mu je na Akademiji za glumu i lutkarstvo ponu?eno radno mjesto profesora i mentora,a kako re?e,odobren mu je i povoljni kredit za rješavanje stambenog pitanja.A marljivi se Raponja odmah dobrodušnim Slavoncima revanširao.U Osijek je sa sobom poveo dva pulska studenta i jednu studenticu,koji su s odli?nim uspjehom položili prvu godinu.A da bi pokazali što su to nau?ili u proteklih godinu dana,mogli smo vidjeti baš u petak u društvenom domu u Vodnjanu.Simpati?na i vesela predstava,potpuno prilago?ena istarskom podneblju,osvojila je buran aplauz prisutne publike,a desetak studenata osje?ke gluma?ke Akademije pokazalo nam je i uživo o kakvim se talentima ovdje radi.Nema sumnje bilo bi na ?ast i gradu Puli i njihovom mentoru Robertu Raponji da netko od ovih mladih umjetnika jednoga dana postane profesionalni glumac u svom rodnom gradu.
I dok su mladi pulsko-osje?ki glumci uživali u pohvalama prisutne publike,ja sam iskoristio priliku da porazgovaram sa Robertom Paulettom,bivšim "rukovodiocem" pulskog multimedijalnog centra Luka.Robi mi veselo re?e da je svoju ostavku napisao punog srca i ?iste savjesti te da se potpuno povukao u oazu samostalnog umjetnika.Kaže da je tamo zaista pronašao samoga sebe i vrijeme da po svojoj želji i htijenju u?ini nešto od svoga rada i samoga sebe.Poželjeh mu sretnu i beri?etnu umjetni?ku slobodu i stvaralaštvo.Jer,malo je ljudi danas koji se sa sigurne pla?e otiskuju u nemirne vode profesije samostalnog umjetnika.
A kako je ve? rije? bila o nemirnim vodama,priupitao sam i njegovu suprugu Amru,ina?e predsjednicu Nadzornog odbora "Uljanik Plovidbe" šta se to zbiva s uglednom pulskom brodarskom firmom,koja je donedavno bila jedna od najuspješnijih u Istri,a sada joj vrijednost na Burzi strmoglavo pada.Re?e mi da je to zbog odjeka svjetske ekonomske krize,ali da ?e s vremenom svi do?i na svoje,pa se,eto,?ak 4000 malih dioni?ara (uglavnom Puležana) ne treba bojati za svoje dionice.Važno je biti strpljiv i ?ekati na dugi rok.
Eto tako i ja ?ekam sedmicu na lotu,ali nikako da do?e.Ne?e me karta.No,znate onu:"Tko nema sre?e na kartama ima u......."
