STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
U nedjelju 15. lipnja u jutarnjim satima bio sam posjetitelj hitne pomo?i u pulskoj bolnici. Posao tamošnjih lije?nika i sestara nikada ne bih radio i izražavam im duboko poštovanje! Vidio sam, naime, svega i sva?ega: teško bolesnih, razbijenih glava (od prometnih udesa), razbijenih nosova mladi?a (od kojekakvih me?usobnih tu?a), onih koji su hitno trebali dobiti injekcije.
No, najviše su me ražalostila mala, teško i iznenada, oboljela dje?ica koja su zaista trebala hitnu pomo?!
I tu zapo?inju problemi… Prijemni šalter je jedan, a dežurna lije?nica sama pa sestra mora upisivati pacijente, ovjeravati recepte, te usput davati injekcije. Gužva je sve ve?a i ve?a. Ljudi se sva?aju tko je prvi na redu i tome sli?no. Dolaze i brojni strani turisti i glavinjaju kao muhe bez glave po hodniku ambulante. Unutra gužva, barem dvadesetak pacijenata. Dolazi i do kavge. Sasvim logi?no. U toj silnoj sva?i name?e se hamletovsko pitanje: imaju li mala djeca prednost ili svi ?ekaju red, s obzirom da nitko na hitnu pomo? ne dolazi bez prijeke potrebe?
Kona?no, nakon sat i pol vremena, dolazim i ja na red. Dežurnoj lije?nici, strpljivoj i jako ljubaznoj, objašnjavam da bi u hodniku ambulante trebali napisati da mala djeca, invalidi i trudnice imaju prednost. Tako?er joj dajem savjet da trebaju na stranim jezicima napisati za strane turiste uputstvo o protokolu. Naime, oni jadni ne znaju da se treba najprije prijaviti na šalter, a tek onda ?ekati da vas pozovu u ambulantu. A tko da im to objasni? Trebalo bi poznavati strane jezike. Pritom je i procedura pacijenata birokratski zamršena, jer u kompjuter valja uvesti i takve podatke poput toga kako vam se zove doktor, te s kime stanujete i tome sli?no. Sve ja to pri?am dežurnoj lije?nii, a ona ?e meni:
-Gospodine Strugar vi ste potpuno u pravu! Me?utim, tko da napiše taj redoslijed i protokol ?ekanja pred ambulantom? – pita me ona.
-Pa zaposlite još jednog doktora i sve ?ete to duplo brže riješiti! – sugeriram joj kao iz puške.
-A da li vi gospodine Strugar znate da lije?nika nema i da nitko ne?e i ne želi raditi u hitnoj pomo?i? – retori?ki me pita lije?nica.

Nisam joj odgovorio ništa! Svojom me konstatacijom potpuno razoružala. Sve moje ideje o boljoj organizaciji prijema pacijenata na hitnoj pomo?i pale su u vodu. Nakon što me pregledala, uljudno sam je pozdravio i otišao bez rije?i.
Pa ipak, nakon svega, u što sam se osobno uvjerio na pulskoj hitnoj pomo?i, pitam se da li to zaista mora biti tako? Mislim da ne mora i ne smije biti tako! Naprotiv – hitnoj pomo?i još hitnije treba pomo?! U protivnom, jao si ga svima nama! Jer, ovakvo je stanje, a uvjerit ?e se to svatko od nas na vlastitoj koži – neodrživo!!!
Odlazim razo?aran iz hitne pomo?i kojoj treba hitna pomo? i mislim si, jadni li su i tužni oni ljudi koji kod nas trebaju pomo? od lije?nika, suda i policije! Zašto?? Pa odgovor znate i sami…