LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Ne daju dušu da odmoriš .Iz Zagreba urla Ivo Sanader na Jadranku Kosor.Iz Uskoka cure vijesti da je i galamdžija Ivo na redu za Remetinec. Iz Vukovara slike nasmiješenih i ozbiljnih lica predsjednika Hrvatske i Srbije. Da li je dobro sto je do posjeta došlo ili nije? Iz jedne iz istarskih sudnica proces protiv Damira Kajina po tužbi HRT. Iz Grčke šalju na sve strane pakete-bombe. Iz hidrometeoroloških zavoda upozoravaju na nadolazeću najhladniju zimu. Iz mirovinskih fondova javljaju da su tanji nego ikad. Iz mog Sarajeva i BiH te bombarduju izbornim rezultatima, koalicionim kombinacijama što nude vise mogućnosti za slaganja nego loto listići. Prepadaju te mračnim predviđanjima da ce biti još gore. Ovdje u NL od prvog do zadnjeg TV kanala samo Vilders i ništa drugo. Najvećem evropskom islamofobu, koji je na posljednjim izborima osvojio čak milijun i pol glasova, sude zbog njegovih izjava o Islamu i strancima. Iz sudnice u Amsterdamu ide izravni prijenos procesa u kojem se ekstremni desničar brani šutnjom. Rijetko kada su u ovoj zemlji izravno emitovali suđenja. Podsjeća to na one naše davne partijske kongrese kada je poslije njih bilo samo gore. Da li ce tako biti i u ovoj zemlji koja se do juče hvalila najvišim stupnjem demokracije?!
Zbog vijesti koje te sluđuju zaboravljaš na male sitne radosti sto život čine... Evo za mene onaj Balaševićev ”Petao” bio je mačji kašalj za raskošnog Flekija. Kada taj prošeta jednim dijelom Alkmara, srednjovjekovnog nizozemskog grada poznatog po tradicionalnim sajmovima sira svakog petka, onda sve macke zadrhte. Njegovo bogato bijelo krzno prošarano crnim flekama donijelo mu je to zvučno ime. Nazvala ga tako moja sestrična Mirna Stanković, kojoj je kao svim mladim djevojkama, lijepa maca bila za igranje a njenoj mami i tati za brigu, njegovanje. Stariji se nisu zalili nego su svi zajedno uživali u Flekijevom gracioznom hodu sa sapama koje kao da lete kroz zrak. Osvajao je one druge mace uzdignute glave i zanosnim mahanjem raskošnog repa.
Neke su toliko glavu gubile da su bez straha jurile za Flekijem u dom njegovih.Zbog njih je mačji zavodnik dobio specijalnu ogrlicu ,sa magnetom, kojom je samo on mogao da otvara mala vrata za prolaz mačaka. Ali i to nije uvijek pomagalo. Jedna, sto je skroz poludila za njim, lukavo je znala s Flekijem protrčati kroz vratanca i gotovo se udomaćila u drugoj kuci. Nije bilo teško primijetiti kako Mirnin mačak ponekada i ne primjećuje ljepoticu sto je venula za njim. Ostalo je tužnoj mački da sve češće sama zaluta u Flekijevu kuću i da ,valjda, uživa u njuškanju njegovih mirisa.
Zime su prolazile i Fleki je postajao ozbiljniji, mačak u godinama. Nije vise jurio ”dame” kao ranije, ali ova sto ga je proganjala nije odustajala. Jednog dana Fleki, je u stilu slonova sto odlaze na neko skrovito mjesto, na put bez povratka, netragom nestao iz vidokruga Mirne i njenih. Tugu je ponekada ublažavao pogled na skoro uvenulu četveronožnu ljepoticu sto je najčešće miris izgubljene ljubavi tražila na mjestu na kojem je nekada ljepotan sa crnim flekama zadovoljno činio, kao svaki pravi mačak, da - prede.
Onda je i mačkica nestala. Nakon dva dana Mirnina mama otvorila je vrata male kućne ostave. Iz tamnog prostora izjurila je maca za koju su mislili da je krenula Flekijevim stazama. Dok se iznenađena gazdarica kuće snašla umiljata životinjica ponovo je utrčala u ostavu. I tada je uslijedilo iznenađenje. U kutu, u mračnom čošku šćućurila su se tri mačića. Mali, slatki, bespomoćni, još slijepi, ali sa nekako čudno bogatim krznom. Najvjernija Flekijeva ljubav ponosno je grlila svoje mlade.
Ta mama- maca, zaboravio sam da kažem, ima svoj dom, dvije kuće dalje. Ipak kao da je odlučila da novi mačji život donese u prostorima u kojima je još sve podsjeća na nikada zaboravljenog zavodnika.
Umjesto Flekija, Mirna sada ima novog ljubimca, Pupija. Naravno, često mu u posjetu dođu i mama i još jedan brat. Treći je odselio malo dalje,. Nije mu lako dolaziti u goste. Kada sam ih posljednji put fotografirao primijetio sam kako mali Pupi ima potpuno drukčiju boju od majčinih plavih očiju. Iz njih kao da izbija oštri Flekijev pogled. … Bas sam se lijepo osjećao dok sam ovo pisao. Nadam se da ce te i vi dok budete čitali. U ovim recima nema partija,izbora,islamofoba.Ima samo malih stvari sto život čine velikim i lijepim.
