Grad Poreč domaćin prvog plesnog festiVAL-a

Grad Poreč domaćin prvog plesnog festiVAL-a-160035

OD 26. DO 30. TRAVNJA
Porečki plesni festiVAL održava se po prvi puta u Poreču od 26. do 30. travnja 2026. u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč te uz podršku Grada Poreča. FestiVAL kuratorski potpisuje Alexandra Madsen, dramaturginja, izvođačica, koreografkinja i edukatorica s višegodišnjim iskustvom. 

Porečki plesni festiVAL promišlja ples kao prostor susreta: između tijela i grada, između gledatelja i izvođača, između iskustva i interpretacije. Smješten u vremenski okvir obilježavanja Međunarodnog dana plesa, festival ne slavi ples kao zatvorenu formu, već kao otvoreni sustav odnosa – medij koji se neprestano preoblikuje kroz kontekst u kojem nastaje i u kojem se izvodi.

Program festivala razvija se kroz tri linije: tijelo kao iskustvo, prostor kao partner i publika kao aktivni sudionik. Kroz predstave, radionice, filmske projekcije i diskurzivne formate, ples se ne nudi kao gotov proizvod, nego kao proces koji se dijeli, testira i iznova uspostavlja u odnosu s drugima.

Važan sloj festivala čini uključivanje lokalne plesne zajednice – klubova, udruga i obrazovnih programa, uključujući plesnu školu – čime se uspostavlja kontinuitet između profesionalne scene i svakodnevne plesne prakse grada. Sudjelovanjem aktera poput USB-a, MOT 08 i Umjetničke škole Poreč, festival se afirmira kao zajednički prostor susreta različitih razina iskustva i generacija (nastupi USB-a, MOT 08 i Umjetničke škole Poreč održat će se 29. i 30. travnja).

Drugi dan (27. travanj)  otvara festival fokusom na percepciju i interpretaciju. Predstava What do you see, or not umjetničkog kolektiva Yellowbiz Art Collective postavlja pitanje: što zapravo gledamo kada gledamo ples? U vremenu ubrzanih značenja, ovaj rad destabilizira sigurnost interpretacije i otvara prostor višestrukim čitanjima. Ples se pojavljuje kao polje nesigurnosti – ali upravo u toj nesigurnosti nastaje njegova preciznost. Radionički formati koji prate program otvaraju prostor za prijenos metodologija rada i iskustveno razumijevanje procesa stvaranja.

Treći dan (28. travanj) usmjeren je prema najmlađoj publici kroz predstavu Koloplet u produkciji Udruge suvremenog plesa Axis, otvarajući pitanje kako se odnos prema tijelu i kretanju formira u ranoj dobi. Interaktivni pristup ne uvodi djecu samo u gledanje plesa, već u njegovu aktivaciju kroz iskustvo – pokret kao alat razumijevanja svijeta. Radionice koje prate ovaj segment programa dodatno produbljuju taj odnos, omogućujući djeci da kroz vlastito tijelo istraže ono što su prethodno gledali.

Četvrti dan (29. travanj) festival izlazi iz kazališta i ulazi u grad. Site-specific izvedba BAZEN u produkciji Umjetničke organizacije Škvadra aktivira prostor kao nositelja značenja, podsjećajući da su mjesta susreta, igre i zajedništva istovremeno i politička i emocionalna. Ples u ovom kontekstu ne predstavlja samo izvedbu, već čin prisutnosti u prostoru koji se mijenja i nestaje. Sudjelovanje lokalnih izvođača i zajednice dodatno naglašava dimenziju zajedničkog iskustva i kolektivne prisutnosti.

Projekcija plesnog filma Bijelo – The Way I Want to Remember  dodatno širi polje festivala, pomičući ples izvan njegove fizičke prisutnosti u drugi medij. Film ne dokumentira ples – on ga transformira. Kamera postaje koreografski alat, kadar postaje prostor izvedbe, a montaža oblik dramaturgije. Time ples potvrđuje svoju sposobnost da djeluje izvan kazališne infrastrukture, zadržavajući svoju umjetničku autonomiju.
Diskurzivni program o odnosu suvremenog plesa i lokalnog identiteta uvodi refleksivnu dimenziju festivala, otvarajući pitanje kako se baština ne čuva samo arhiviranjem, nego i reinterpretacijom. Ples se ovdje pojavljuje kao medij koji ne reproducira baštinu, već je pokreće, prevodi i iznova zamišlja.

Porečki plesni festiVAL ne pokušava dati jedinstvenu sliku plesa. Naprotiv, njegov kuratorski okvir inzistira na pluralnosti pristupa, otvorenosti procesa i razlici kao produktivnoj vrijednosti. Festival gradi prostor u kojem ples nije samo umjetnički događaj, nego način mišljenja, način bivanja i način odnosa prema svijetu.

(Alexandra Madsen)