RAZGOVOR S POVODOM
Povodom nove kazališne sezone, prvog premijernog naslova ‘‘Tramvaj zvan Žudnja'‘, te povodom njenog sedmogodišnjeg upravljanja Istarskim narodnim kazalištem u Puli, porazgovarali smo sa ravnateljicom te ustanove Gordanom Jeromela - Kaić.
Dvanaest godina ste u INK Pula, a od toga ste sedam godina ravnateljica, kako gledati na razvoj INK-a u tom periodu ?
- Mislim da kazalište postaje vidljivije i da se o njemu počinje govoriti na svim razinama, kako u regiji, tako i na nacionalnoj razini. Razvojni put svakako je povezan s promjenama zakonodavnog okvira. Prema Zakonu o kazalištu koji je bio na snazi kad sam ja došla u kazalište INK je bilo registrirano kao kazališna kuća, iako je i tada imalo zavidan repertoar. Godine 2004. kazalište je preoblikovano iz kazališne kuće u kazalište, što koincidira sa prestankom
mandata Roberta Raponje i dolaskom Saše Broz koja je kazalište vodila po modelu repertoarnog kazališta, odnosno programski fokusiran na kazališnu sezonu.
U vašem mandatu imamo kontinuitet premijernih naslova ?
- Da, ja sam nastavila voditi kazalište na način da su okosnica programa premijerni naslovi tijekom kazališne sezone. To je, naime, i u skladu s Programskim i financijskim okvirom za rad kazališta koje donosi Gradsko vijeće Grada Pule sukladno novom Zakonu o kazalištima koji je stupio na snagu 2007. godine, a kazalište upisano u Očevidnik kazališta koji se vodi pri Ministarstvu kulture RH. Od tada je započeo proces stvaranja ansambla jer je zakonodavac
odredio kriterije prema kojima kulturna ustanova može imati status kazališta. Zaposlili smo tada dvije glumice, no zbog gospodarske krize i recesije zaustavljeno je zapošljavanje pa i danas taj broj nije veći. Prema rečenom Programskom i financijskom okviru trebali smo imati zaposlena 4-5 glumca, a naša je obveza producirati godišnje dvije premijerne dramske predstave, jednu plesnu, jednu čakavske scene i jednu predstavu za djecu ali gotovo svake godine premašujemo taj plan.
Može se reći da je vaš mandat obilježen i produkcijama plesnih predstava, što do tada nije bio slučaj ?
- Ja sam dolaskom na mjesto ravnateljice odlučila maksimalno koristiti raspoložive resurse kako materijalne, prostorne, tako i one kadrovske, umjetničke. U to se vrijeme pojavila jedna kritična masa plesača i koreografa koji su bili na školovanju u inozemstvu i bilo mi je sasvim prirodno da ih kazalište podrži na način da stane iza jedne profesionalne godišnje produkcije u kojoj će oni biti angažirani. Po tome smo prepoznati i u Hrvatskoj, tako da je INK već 2008.
godine dobilo i posebno priznanje UPUHA (Udruga plesnih umjetnika Hrvatske) za osobit doprinos razvoju i etabliranju suvremene plesne umjetnosti u R. Hrvatskoj, kontekstualnim prepoznavanjem i produkcijom projekata iz područja hrvatske suvremene plesne umjetnosti. Prva naša predstava 2007. bila je ‘‘Prazna soba na suncu'' Aleksandre Mišić, a već s drugom, Andree Gotovine „Plavi petak", osvojili smo čak sedam nagrada od kojih tri međunarodne na festivalu u Portugalu.
Pula je u zadnjih petnaestak - dvadeset godina iznjedrila cijelu jednu plejadu glumaca ( Helena Minić, Jadranka Đokić, Borko Perić, Vedran Živolić, Romina Vitasović, Dijana Vidušin, sestre Gojak i drugi ), kakvo je sad stanje u dramskom studiju INK-a ?
- Bila je to jedna iznimna generacija od 1996. do 2000.godine koja je svoje prve korake napravila u ovom kazalištu pod vodstvom sjajnog pedagoga Roberta Raponje od kojih neki danas drže repertoare zagrebačkih kazališta. To zaista imponira, iako bi mi voljeli da ih vidimo na našoj pozornici u našem angažmanu. Živimo u društvu koje je u svemu vrlo centralizirano pa tako i glumci rast i razvoj svoje karijere vide u velikim sredinama gdje imaju mnogo veće mogućnosti
zaposlenja i rada - televizija i film i sl. Dramski studio pod vodstvom dramskih pedagoga Marijane Peršić i Aleksandra Bančića broji više članova nego ikad. Prošle godine bilo ih je 160. S obzirom na zanimanje i vokaciju voditelja, pedagoški rad, upoznavanje s kazalištem, razvijanje ljubavi prema toj vrsti umjetnosti, razvoj buduće publike u fokusu je rada s djecom. Svake godine produciramo najmanje dvije predstave u kojoj glume članovi DS. Pa iako nije imperativ
profesionalno baviti se glumom, u posljednje vrijeme glumu su upisali: Iva Kevra u Beogradu, Marko Braić u Sarajevu, Nika Ivančić u Rijeci, Tanja Jojić studira DAMS u Padovi, Katarina Radetić filmsku režiju u Zagrebu, a Aleksandar Švabić režiju u Beogradu. Mislim da naš grad ima iznadprosječno mnogo talenata i dobru perspektivu za razvoj kazališta i kad bi se svi oni htjeli vratiti u Pulu, mi ne bi znali kud bi s njima, koliko ih ima, haha...
Svim glumcima u regiji je bio vrlo važan MKFM i njegove ljetne radionice, gdje je on sada ?
- Mi smo 2008.godine preoblikovali MKFM u dva festivala - Pulski forum i Pulske plesne radionice. MKFM kakav je nekad bio, odlaskom njegovih osnivača bilo je teško ponoviti iz više razloga. Prvi organizacijski, a drugi mnogo važniji financijski. MKFM je bio najznačajnija manifestacija kazališta i trajao je gotovo dva mjeseca tijekom ljeta. Kazalište je sada orijentirano na kazališnu sezonu i najveći dio programa realizira se od rujna do lipnja. Afiniteti i profesionalna usmjerenost Aleksandra Bančića prema kazalištu potlačenih bila je presudna u oblikovanju Pulskog foruma koji se uspješno održava od 2008. godine i okuplja mlade iz svih krajeva svijeta.
Dosta se radi na čakavskoj produkciji ?
- Čakavska scena zauzima posebno mjesto u našem programu. Njegovanje, očuvanje i popularizacija čakavskog dijalekta dio su misije našeg kazališta koje i u svom imenu nosi odrednicu istarskog. Na toj osnovi INK gradi svoj identitet koji se očituje u odnosu prema nematerijalnoj kulturnoj baštini, odnosno afirmaciji dijalektarnog kazališta kao umjetničkog čina koji pridonosi razvoju društvenih i kulturnih specifičnosti istarskog podneblja.
Krenula je i premijerna sezona sa predstavom ‘‘Tramvaj zvan Žudnja'‘, recite nam malo o toj predstavi ?
- ‘‘Tramvaj zvan Žudnja'' slavnog dramatičara Tennesseeja Williamsa , jedna je od najpoznatijih američkih drama ikada napisanih koja je autoru donijela najveće priznanje koje se u SAD-u može dodijeliti za umjetnički rad - Pulitzerovu nagradu. Svoju popularnost dijelom duguje izvanrednom kazališnom uprizorenju kojeg je režirao veliki Elia Kazan 1947. godine u kojem je glavnu mušku ulogu Stanleya Kowalskog igrao Marlon Brando. Predstava je osvojila dva Tonya, a četiri godine kasnije isti je redatelj napravio filmsku adaptaciju istog djela ponovno s istom glumačkom ekipom osim u ulozi Blanche DuBois umjesto Jessice Tandy igrala je mnogo popularnija Vivian Leigh. Zašto smo mi posegnuli za tim naslovom? Jak naslov, dobar dramski tekst, dobar redatelj već su garancija uspjehu, nadalje lica u drami nude velike mogućnosti mladim glumicama našeg ansambla i pružaju veliku priliku za dokazivanje njihovih umjetničkih kvaliteta. To je svakako i jedna privilegija koju uživaju glumci u „malim" kazalištima jer se takve uloge čekaju godinama, a nekad ni ne dočekaju.
Da otkrijemo zašto je naslov ‘‘Tramvaj zvan Žudnja'‘, a ne onaj popularniji ‘‘Tramvaj zvan čežnja'' ?
- Stvar je jednostavno u prijevodu. Mi smo koristili prijevod Ive Juriše ‘‘Tramvaj zvan Žudnja'‘ i toga se držao dramaturg i redatelj. Ispravno je i jedno i drugo, iako mi se čini za sadržaj predstave točnijim žudnja jer podrazumijeva više strasti.
Što nas očekuje od ostalih premijernih naslova ove godine ?
- Ove godine će na repertoaru biti uglavnom strani autori za razliku od prošle godine kada su bili hrvatski. Slijedeći će biti klasik slovenske književnosti Ivan Cankar, jedan od tvoraca slovenske moderne i njegovo manje poznato djelo ‘‘Sablazan u Dolini šentflorijanskoj'‘ u režiji Damira Zlatara Freya. Ta „naša" dolina groteskno simbolizira čitavu zemlju, onu domovinu u koju se svi rado zaklinju, ali je još radije bespoštedno pljačkaju, potkradaju skrivajući se iza
svog lažnog i malograđanskog morala. Zatim slijedi monodrama „Kuda ide Život" francuske glumice i autorice Michele Guigon u režiji talijanskog redatelja Saveria Soldania, a u izvedbi Elis Lovrić koja je dobila autorska prava na prijevod i izvedbu. Inspiriran originalnim scenarijem Callie Khourie i istoimenim filmom ‘‘Thelma i Louise'' u režiji Ridleya Scotta, redatelj Dalibor Matanić kroz Helenu Minić i Lanu Gojak želi progovoriti o univerzalnim problemima moderne žene u
tranziciji.
Što će se ove godine prikazivati od gostovanja u INK-u ?
- U ovom dijelu kazališne sezone od listopada do prosinca publika će moći vidjeti još jedan premijerni naslov kojeg je INK partner, a producenti Teatar Rubikon iz Rijeke i TOFA Pula ‘‘Coito Ergo Sum'‘, a riječ je o političko-porno odi tranziciji po Markizu de Sadeu redatelja i koreografa Zvonimira Peranića u kojoj igra i pjeva pulska pjevačica Nataša Petrić - Tasha, a svira pulski romski sastav Skandal band. U goste nam dolaze i velika hrvatska kazališta: Kerempuh s predstavom ‘‘Ne igraj na Engleze'' u kojoj igraju Hrvoje Kečkeš, Tarik Filipović i naš Puljanin Borko Perić, a radi se o ovisnosti o klađenju; Gavelle s ‘‘Finim mrtvim djevojkama'' u režiji Dalibora Matanića i meni osobno je predstava puno bolja od filma; dvije predstave u okviru ‘‘Dana slovenske kulture'‘, iz Planet Arta nam dolaze ‘‘Plemena'' s Markom
Torjancem, Slavicom Knežević i Jankom Volarićem Popovićem. ‘‘Izbaci uljeza'' je predstava koja nam dolazi iz Zorina doma iz Karlovca, a u njoj glume poznati glumci Ana Begić i Vladimir Tintor. Tu je još i monodrama ‘‘Jalova ‘‘sa Darijom Lorenzi Flatz i ‘‘Projekt Kafka'' Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, te na kraju Vilim Matula s predstavom „Postdiplomsko obrazovanje".
Na kraju recite nam gdje vidite INK u budućnosti ?
- Budućnost našeg kazališta je prije svega u tome da osvojimo Istru kao tržište i njene žitelje kao posjetitelje i pretplatnike. Sukus postojanja naše institucije jest profesionalna proizvodnja i izvedba kazališnih predstava koje će podjednako zanimati domaću publiku i biti komunikativne za tuzemne i inozemne festivale. Kroz koprodukcijske i suradničke projekte unaprijediti međunarodnu kulturnu suradnju i ostvariti komunikaciju s inozemnim kazalištima. Profesionalnim angažmanom svih umjetnika ustrajati na kontinuitetu i izvrsnosti. Neprestano raditi na obrazovanju mlade publike kako bi stekla naviku dolaženja u kazalište u suradnji sa sektorom obrazovanja, a u ljetnim mjesecima u suradnji sa sektorom gospodarstva i turizma organizirati vrhunske kulturne programe koji mogu biti zanimljivi i turistima.
Razgovarao : Dorijan Vrkljan
