RAZGOVOR S NEZAVISNIM KANDIDATOM ZA GRADONAČELNIKA PULE 
Goran Mihovilović, nezavisni kandidat za gradonačelnika Pule, čovjek u naponu fizičke i mentalne snage, jedan je od favorita na predstojećim lokalnim izborima. Odgovorio nam je na pitanja kojima objašnjava zbog čega smatra da bi uspješno mogao voditi grad. Mihovilović je kandidat iz realnog sektora, dobro poznat u svijetu sporta, medija i kulture, željan da svoje iskustvo i ljubav prema gradu u kojem je rođen i u kojem je stekao ugled usmjeri u što brži razvoj na svim područjima te vrati Pulu na kartu modernih, urbanih gradova kakva je oduvijek bila.

Nakon odluke da se kandidirate na izborima, mnogi su politički komentatori primijetili da je vaša prednost to što razumijete Pulu, prvenstveno iz činjenice da se pokazalo kako aktualni gradonačelnik, bez obzira na to što je "nezavisan", nije baš shvatio grad na čijem se čelu nalazio. Koliko to smatrate svojom prednošću?

- Pula je težak grad, moraš je razumjeti, osjetiti i prevladati onaj prvi zid na koji naiđeš. Ali kada uđeš u suštinu, onda shvatiš svu ljepotu našeg grada. Nije jedini uvjet da se u njoj rodiš; uvjet je da u njoj stvaraš. Na taj način ljudi ti se počnu otvarati, uvidiš probleme i strahove. Zapeli smo predugo u fascinaciji prošlošću, nikako da se dogovorimo da želimo budućnost. Stalne priče o nekadašnjoj veličini ubijaju današnje generacije. Oni ne mogu živjeti naše živote i živote svojih djedova, oni žele danas i sutra, ne žele slušati o jučerašnjici. Kada si u sportu, kulturi, humanitarnom radu, biznisu, osjetiš koliko smo 'parkirani' u nekom iščekivanju čuda koje će nas magično promijeniti u nešto napredno i posebno, što smo bili prije samo 40 godina. Ali mi smo taj čarobni štapić. Nema drugih. Mi to možemo, ne trebaju nam vanjski faktori, imamo mi to u sebi. Samo je vrijeme da postanemo pozitivni i da prestanemo biti protiv svega.

Koje su vaše osnovne ideje kada je u pitanju promet? Pula je ljeti prometno gotovo blokiran grad.

- Smatram da nam treba cjelovito prometno rješenje. Trenutno svakih mjesec dana mijenjamo smjerove kretanja u nekoliko ulica. Za početak nam trebaju najmanje tri ozbiljne parkirne kuće raspoređene na različitim dijelovima centra grada. Jedna bi trebala biti kod Žute škole, koja bi imala i sportsku dvoranu, druga na Karolini – montažna, s parkom na vrhu, kojim bi dodatno uljepšali prostor oko Arene – i treća, koju bismo svakako trebali ispregovarati s državom, kako bismo za to iskoristili dio Uljanika uz Bulevar. Uz to, treba poraditi na završetku obilaznice do kružnog toka Verudela, identificirati prometne čepove i pronaći rješenja poput nadvožnjaka ili dodatnih traka. Imam ideju da s okolnim općinama pokrenemo priču o vodenim taksijima, povezivanju Fažane, Štinjana, Pule i Medulina morskim putem, omogućujući gostima da s mora dođu u grad, uživaju u pogledu na obalu i stignu u centar bez auta. Istu ideju želim proširiti na razini županije, od Umaga do Rapca. More je naš dijamant, a ne koristimo ga dovoljno. Također želim s državom pokrenuti inicijativu za trajektnu liniju do Zadra, ne samo katamaransku, čime bismo značajno doprinijeli sigurnosti u prometu. Kada proširimo Rivu, moramo vidjeti kako poboljšati situaciju i je li rješenje jednosmjerni promet. U sve planiram uključiti barem dva prometna fakulteta kako bismo imali više stručnih mišljenja i ideja.

Grad je nedavno naručio i platio studiju o razvoju sporta. Može li nam takav način pomoći u razvoju sporta? Kako vi to promišljate? Kao sportski djelatnik, kako vidite razvoj Pule?

- Krenimo od osnove, ako sam se odlučio kandidirati, moram imati viziju što i kako želim. Strategiju sporta izrađuje tvrtka iz Zagreba?! Zanima me što oni znaju o sportu u Puli, koji su problemi, načini financiranja. Žalosno je da nakon četiri godine na vlasti nemaš svoj stav o tome što i kako treba, nego to pitaš nekog izvana. To je bačenih 26.000 eura. U zadnje četiri godine napravljeno je more strategija. Sport je najmasovnija društvena djelatnost uz školstvo. Kao prvo, moramo se dogovoriti što želimo. Priča o djeci i rekreaciji opet je prošlost. Današnji klinci hoće idole, sanjaju karijere. Mi smo se nekada bavili sportom jer su to bile naše viber grupe, tamo smo imali društveni život. Danas oni sve to imaju online. Mladima trebamo dati perspektivu, moramo im reći: odričite se, ali mi ćemo stati iza vas. Za početak, proračun za sport ćemo drastično povećati preraspodjelom. Od 2026. godine klubovima i individualnim sportašima pokrivat ćemo troškove putovanja na službena natjecanja, liječničke preglede, kotizacije za natjecanja i službene osobe. Planiramo gradnju montažne dvorane u Šijani, dvorane ispred Gimnazije i, na kraju, uređenje Marsovog polja. Pozvat ćemo klubove da, s obzirom na velika ulaganja grada, ukinu članarine za svu djecu kako bismo roditeljima olakšali financijski teret. Posebno ćemo financijski podupirati one koji organiziraju ozbiljna natjecanja i turnire, čime ćemo svi profitirati i oživjeti grad, nešto po uzoru na Poreč. Moj konačni cilj je da na kraju mandata imamo najmanje šest sportova u Premijer ligi te pregršt uspjeha u individualnim sportovima.

Negdje sam pročitao da vas jako smeta što gospodarstvo tradicionalno nema sluha za sport. Užasno malo ljudi vidi interes u ulaganju u sport. Na koji način potaknuti tvrtke da ulažu sredstva u sport?

- Naravno da me smeta. Imam malu obiteljsku tvrtku i godišnje u sport uložim više nego tvornica cementa. Sve je to tako jer ulaganje u društvo nije postavljeno kao prioritet. Naime, rijetko je koji političar ikada javnosti rekao koliko se ustupaka radi tvrtkama. Nemojte misliti da one od grada ništa ne traže. Najčešće to onda postane dio ulaganja grada, a to smo svi mi. Ali dobit ostaje tim kompanijama.

Naravno da grad mora i hoće biti na usluzi gospodarstvu, ali ćemo jasno istaknuti one koji su društveno odgovorni. Ulažeš u društvo, socijalu, kulturu, sport? Nema problema, ovo društvo te smatra vrijednim i pomoći ćemo ti. U svijetu ljudi čekaju priliku da budu sponzori sporta, a kod nas ti kažu: "Dat ću ti, ali nemoj da itko vidi!" To jasno pokazuje koliko smo poremećeno društvo. Uz to, svi moji pročelnici i direktori gradskih poduzeća morat će u slobodno vrijeme biti društveno aktivni u nekoj udruzi. 

Probajte na početku svake natjecateljske sezone poslati mailove sa zamolbom za sponzorstvo pa ćete vidjeti efekt. Ako dobijete odgovor od 5% poslanih mailova, onda ste na konju. To znači da nam za početak nedostaje kultura ulaganja, a tek onda možemo govoriti o daljnjem razvoju.

Aktualna vlast pokušavala je oživjeti centar grada, no dojam je da projekti poput "Dođi u grad" nisu postigli uspjeh. Može li se ljude pozivati u grad uz ovakvu parkirnu politiku i nefunkcionalan javni prijevoz?

- Treba ljudima omogućiti da jeftino parkiraju tijekom cijele godine i da imaju parking u samome centru. Osim toga, moramo ulagati u događaje u centru, potaknuti ljude da iznajmljuju i koriste terase van sezone po povoljnijim uvjetima, kako bi radili cijele godine.

Jedna od mojih ideja je ispitati mogućnosti da određene prostore damo u najam ljudima koji bi pokretali zabavne sadržaje – klubove s različitim vrstama glazbe, organizatorima kvizova, neki prostor za gaming. Dakle, otvoriti grad novim idejama koje bi mladima dale više izbora za kvalitetniji život, ali i srednjoj generaciji priliku da izađe iz kuće.

Osim toga, zašto sve koncentriramo samo u adventsko vrijeme? Zašto ne bismo od centra napravili stalni prostor za okupljanje? Zlatna vrata trebala bi imati stalnu binu za događanja. Trebamo postaviti temelje za odvajanje obrtničkih zanimanja od komercijalnih – ne može jedan postolar ili urar plaćati najam kao kafić.

Grad mora ponuditi ono što trgovački centri nemaju. Prvo pitajmo mlade što ih zanima – jednom online anketom – a onda vidimo gdje to možemo smjestiti. Ako njih vratimo u centar, doći će i komercijalni sadržaji sami od sebe, u potrazi za tržištem. Ovako najljepše prostore u gradu dajemo udrugama. One su super, ali najvrijednije prostore moramo iskoristiti za pokretanje života u gradu.

Kultura je važna, čak i subkultura je važna. Pula je imala i ima svoju prepoznatljivost. Kako vi vidite razvoj ovog dijela života grada?

- Nisam imao puno doticaja s radom u kulturi prije početka suradnje s Teatrom Naranča. Smatram da je kultura talac ustaljenih tokova novca. Većina programa i institucija zna da će dobiti sredstva bez obzira na sve, a efekt njihova rada nitko ne propitkuje. S druge strane, imate ljude koji nude ideje i programe, ali rijetko ili nikada ne dolaze na red za sufinanciranje jer je novac već podijeljen. Smatram da svake godine treba raspisati natječaj za nove programe, nove ideje i nove evente. Time bismo dobili puno dinamičniju kulturu. Uz to, na kraju svake godine treba analizirati tko je koliko producirao za dodijeljeni novac.

Dodatni problem je što slabo koristimo svoju prošlost – pokazujemo malo ili ništa od onoga što smo bili. Cijeli nam je život fokusiran na tri ljetna mjeseca, a ostatak godine je pustoš. Moja vizija je ozbiljno financirati one kulturne programe koji će poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva izvan turističke sezone.

Ponavljam kao papiga – nije jedini razlog našeg života ovdje produljenje turističke sezone. Moramo ponovno oživjeti bikersku scenu i stvoriti pravi event koji odražava rock duh Pule. Art&Music festival obilježio je grad, šteta da je nestao. Đoser više nije s nama, ali možda možemo vratiti nešto od toga. Treba pozvati organizatore na sastanak i reći im: "Dovedite sve vrste programa, mi ćemo biti kooperativni."

Ima li smisla da Pula usluge i upravljanje, tvrtka koja upravlja sportom, zgradama, tržnicom, aktivnostima na Fratarskom otoku, a uskoro i parkiranjem, nastavi ovim smjerom?

- Ima, ali samo ako se racionalizira i ako jedan segment jedne tvrtke sudjeluje u poslovima druge, čime bi se postigle uštede. No, došao sam do informacije da je taj mini-holding dodatno povećao broj zaposlenih, što je dijametralno suprotno ideji holdinga. Zato smatram da je Pulasport danas gotovo nepotreban.

A Fratarski otok je posebna priča. Moja je želja potpuno ga renovirati – od kafića, trgovine i sanitarnih objekata do instalacija i prilaznog mola. Taj otočić je pulski đir, naš stil života. Mnogi tamo provode ljeta kako bi svoje krevete iznajmili i nadopunili budžete. Fratarski otok moramo urediti i zadržati ga za Puležane uz iste povoljne cijene.

Neki vaši konkurenti natječu se brojem stanova koje planiraju graditi. Kako vi gledate na poticajnu stanogradnju?

- To je čista utopija. Država je predvidjela sustav APN-a, i on donekle funkcionira. No, mi izbjegavamo poticanje privatnih ulaganja u svrhu općeg dobra. Svake se godine u Puli izgradi oko 500 stanova, a sve investitore treba obvezati da desetak posto svojih stanova ponude tržištu po POS cijenama. Na taj način ne bismo gradili geta, rješavanje stambenih pitanja mladih bilo bi višestruko brže, a isti bi se sustav mogao primijeniti i na deficitarna zanimanja. Paralelno bismo analizirali gdje postoji prostor za obnovu, nadogradnju ili eventualno manju gradnju s nekoliko stanova za zbrinjavanje socijalnih slučajeva. Angažiranje tolikih proračunskih sredstava značilo bi blokadu svih drugih projekata. Istovremeno, većinu novogradnje kupuju stranci, a mi im onda kao društvo osiguravamo infrastrukturu kako bi mogli ovdje boraviti ljeti. Ne, neka investitor razliku u cijeni prebaci na bogatije kupce, a manji dio stanova ponudi mladim obiteljima.

Sustav je jednostavan, a mi ćemo ga kao grad podržati i cijeniti. Na taj bi način svake godine bilo dostupno 50–70 stanova bez prevelikog opterećenja proračuna. Uz to bismo potaknuli društveno odgovornije poslovanje te osigurali korist za domaće stanovništvo.

Vrtići – sada, pred izbore, svi se zalažu za njihovu gradnju i obećavaju da će biti besplatni. Kako generalno gledate na predizborna obećanja, posebno ako ih daju oni koji su već bili u prilici nešto od toga realizirati?

- Ljudi bi imali najviše koristi da su izbori svake godine! Puno je manipulacija i političara koji zaboravljaju s kim su bili u koaliciji. Danas se asfaltiranje jedne ceste predstavlja kao povijesni uspjeh, ali sve je to politika. Na ljudima je da biraju između bajki, basni, eseja, maštanja i realnosti. Nekad su postojali famoznih 100 dana za prve poteze vlasti, sada je to produljeno na nekoliko godina. Na primjer, strategija sporta – ako je doneseš u prvom mjesecu mandata, možda ima smisla. Ali pred sam kraj? Kome to služi? Sve to samo dodatno udaljava ljude od glasanja jer više nitko nikome ne vjeruje.

Besplatni vrtići su besmislena ideja. Imamo imovinski cenzus – oni koji imaju više neka plate više, oni koji imaju manje neka idu besplatno. Umjesto da trošimo novac kako bi svi imali "besplatno", bolje da razliku uložimo u plaće odgojiteljica i stručnih službi. Da nam teta u vrtiću ne mora raditi dodatne poslove kako bi imala pristojan život. Radije bih da gradskoj stručnoj službi vrtića predam automobil koji koristi gradonačelnik, da mogu obilaziti sve područne vrtiće službenim vozilom i gorivom, a ne svojim. Mislim da je primjerenije da žene koje zarađuju triput manje od mene koriste službeni auto, a ja za svakodnevne poslove koristim svoje, kao i svi građani ovog grada koji me plaćaju.

Za mene je jedini kriterij standard života – plaćamo li danas sve skuplje? Koliko je novih cesta izgrađeno? Koliko je radnih mjesta otvoreno? Imaju li ljudi danas bolju javnu uslugu? Ako nakon nekog mandata standard građana nije viši, a sve plaćaš skuplje, onda popravak ceste nije projekt, nego samo održavanje. A održavanje nikome ne čini život lakšim.

Vjerojatno ćemo još razgovarati o vašim idejama, ali možete li za kraj biračima reći zašto ste vi najbolji izbor?

- Mislim da me razlikuje širina znanja i iskustva, to što poznajem veliki broj područja kojima se bavi gradska uprava. Radio sam u mnogim segmentima društva i osobno se svakodnevno trudim poboljšati kvalitetu sporta i kulture u Puli. Mnogi pričaju što bi trebalo napraviti, a ja već godinama radim i pokušavam svaki dan učiniti još više. Pula treba hitnu pozitivu i promjenu stava prema investicijama i razvoju. Moramo se posebno posvetiti svakoj skupini građana, a gradsku upravu otvoriti ljudima i približiti gradske odjele građanima.

Vjerujem da bi iskren razgovor ponekad zamijenio deset pisanih zahtjeva.

(NMF)