NASTUP SVJETSKI POZNATOG KLARINETISTA U INK
U Istarskom narodnom kazalištu u Puli 18. lipnja 2026. godine održat će se koncert sa svjetski poznatim klarinetistom Goranom Bojčevskim, glazbenikom čije interpretacije spajaju virtuoznost, emociju i prepoznatljiv umjetnički izričaj.

Ususret koncertu razgovarali smo s Goranom, koji nam je otkrio kako je došlo do ove glazbene suradnje, što publika može očekivati u INK-u te zašto je ovaj nastup poseban za pulsku kulturnu scenu.

Showbizz i anegdote 

Od Mozarteuma do kultnog Parnog valjka i Gibonnija. Kako jedan vrhunski klasičar završi u najfinijim porama pop i rock glazbe ovih prostora i što ste od tih suradnji "ukrali" za svoj solo projekt? Postoji li neka anegdota s tih suradnji koja najbolje opisuje kako se vrhunska klasika Mozarteuma „snašla“ u pop i rock svijetu?

Iskreno, nikada nisam volio granice među žanrovima. Glazbu sam uvijek doživljavao kao jedan veliki prostor različitih jezika i emocija. Mozarteum mi je dao čvrste temelje, disciplinu i razumijevanje glazbe, ali jednako me inspiriraju i umjetnici koji uspijevaju dotaknuti tisuće ljudi jednostavnošću i iskrenošću svoje poruke.  Suradnje s Parnim valjkom, Gibonnijem i mnogim drugim velikim imenima donijele su mi jedno važno saznanje – nije najteže odsvirati puno tonova, nego pronaći onaj pravi. Od njih sam "ukrao" upravo tu hrabrost da glazba diše, da ne pokazuješ sve što znaš u jednom trenutku i da uvijek služiš pjesmi. To je nešto što danas nosim i u svom autorskom projektu.

Matija Dedić, Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić... Svi oni su glazbeni perfekcionisti. Postoji li neka anegdota ili trenutak s proba s njima koji najbolje opisuje vašu beskompromisnost prema kvaliteti tona? Ti glazbenici Vas iznova zovu za svoje najvažnije nastupe. Što ste od njih „ukrali“ po pitanju energije na pozornici, a što ste vi njima donijeli iz svijeta Balkan Nueva?

Svaki od njih na svoj način predstavlja vrhunac glazbenog izraza i od svakoga sam puno naučio. Zanimljivo je da se na probama rijetko razgovara o virtuoznosti ili brzini. Najviše vremena često ode na jednu frazu, jedan dah ili jedan ton. Upravo tu prepoznajem prave umjetnike. Sjećam se mnogo trenutaka kada smo svi osjećali da je tehnički sve bilo besprijekorno, ali smo ipak ponavljali određeni dio jer jednostavno još nije imao onu emociju koju smo tražili. To su situacije koje možda publici nisu vidljive, ali upravo one čine razliku između dobrog i nezaboravnog nastupa. Uvijek sam vjerovao da ton nije samo zvuk instrumenta, nego odraz čovjeka koji ga svira. Zato potraga za ljepšim tonom zapravo nikada ne završava. Bez obzira na iskustvo, svaki koncert i svaka proba prilika su da otkrijete nešto novo o glazbi, ali i o sebi.

Bend i energija "Balkan Nueva"

Vaš stil 'Balkan Nuevo' zahtijeva nevjerojatnu preciznost, ali i veliku slobodu. Tko su ljudi koji s Vama dijele pozornicu u pulskom INK-u i što je to, osim vrhunske naobrazbe, što ih čini idealnim suradnicima za ovakvu vrstu glazbenog dijaloga. Odnosno, što je to, osim tehničke izvrsnosti, što vas povezuje na pozornici i kako njihove različite osobnosti doprinose tom specifičnom, prepoznatljivom zvuku koji publika osjeća? 

Moj bend čine vrhunski glazbenici koje ne cijenim samo zbog njihove tehničke izvrsnosti, već prije svega zbog njihove muzikalnosti, predanosti i energije na pozornici. S velikim zadovoljstvom nastupam s Andražem Freceom na harmonici, Maticem Dolencem na gitari, Janom Severom na klaviru, Jernejem Vindšnurerom na bas gitari i Gregorom Horvatom na bubnjevima, jer svaki od njih u glazbu unosi vlastitu osobnost, kreativnost i prepoznatljiv zvuk. Sve članove povezuje i vrhunsko glazbeno obrazovanje, budući da su se školovali na uglednim europskim glazbenim akademijama i sveučilištima, gdje su stekli široko umjetničko znanje i iskustvo iz različitih glazbenih područja. Upravo ta kombinacija akademske izvrsnosti, bogatog koncertnog iskustva i iskrene predanosti glazbi stvara posebnu energiju koju zajedno prenosimo publici. 

Često naglašavate da u bendu vlada veliko međusobno povjerenje. Koliko vam ta sloboda glazbenog izražavanja dopušta da na svakom koncertu, pa tako i ovom pulskom, stvorite nešto potpuno novo i neponovljivo?

Zajedno činimo sastav u kojem se isprepliću virtuoznost, međusobno povjerenje i sloboda glazbenog izražavanja. Zato s njima uvijek iznova rado izlazim na pozornicu – jer znam da zajedno možemo stvoriti nešto iskreno, inspirativno i nezaboravno. 

Obiteljska i ljudska priča

Posebno dirljiv trenutak večeri bit će nastup Vašeg sina Tarasa. Iako je vrlo mlad, on već niže međunarodne nagrade i zlatne plakete. Kakav je osjećaj dijeliti scenu s nasljednikom i što nam možete otkriti o njegovom glazbenom sazrijevanju?

U pravu ste, to će za mene sigurno biti najemotivniji trenutak cijele večeri. Tijekom karijere imao sam privilegiju nastupati na velikim svjetskim pozornicama i surađivati s iznimnim umjetnicima, ali osjećaj kada na pozornici stojite uz vlastito dijete potpuno je drugačiji. Taras je odrastao okružen glazbom. Od najranijih dana promatrao je probe, koncerte i putovanja, ali nikada ga nisam želio usmjeravati na silu. Glazba je sama pronašla put do njega. Ono što me posebno raduje jest činjenica da je razvio vlastiti glazbeni identitet i da svira iz iskrene ljubavi prema instrumentu. Njegova predanost radu, disciplina i znatiželja donijeli su mu brojne uspjehe, ali za mene su važniji njegova skromnost i iskrena radost koju osjeća dok svira. Kada ga slušam, ne vidim samo mladog gitarista koji osvaja nagrade, nego mladog umjetnika koji tek otkriva vlastiti glas. Vjerujem da će publika u Puli osjetiti upravo tu iskrenost. Za mene će to biti trenutak u kojem se susreću dvije generacije, ali i dokaz da glazba nije samo profesija, nego nasljeđe koje se prenosi srcem.

Taras u Pulu stiže s priznanjima poput World Open Music Competition i zlatne plakete TEMSIG. Jeste li kritičan otac-mentor ili mu na pozornici dopuštate potpunu slobodu da razvije vlastitu muzikalnost?

Kao pedagog i glazbenik svjestan sam koliko su disciplina i rad važni za razvoj mladog umjetnika, ali kao otac znam da talent može procvjetati samo u slobodi. Zato nastojim pronaći ravnotežu između podrške i prostora za samostalni razvoj. Naravno da razgovaramo o glazbi, interpretaciji i tehničkim detaljima, ali nikada ne želim da Taras bude moja kopija. Naprotiv, želim da pronađe vlastiti put i vlastiti glazbeni jezik. Smatram da je to najveći uspjeh svakog roditelja i mentora. Njegovi rezultati govore sami za sebe. Taras Bojčevski osvojio je zlatnu plaketu TEMSIG, najviše priznanje za mlade glazbenike u Sloveniji, te prvo mjesto na međunarodnom natjecanju World Open Music Competition. No ono što me najviše impresionira nije broj nagrada, nego njegova predanost glazbi, ozbiljnost s kojom pristupa radu i emocija koju prenosi publici. Kada zajedno nastupamo, na pozornici više nisam mentor nego partner. Tada ga slušam kao glazbenika. A vjerujte mi, ponekad me uspije iznenaditi idejama i muzikom na način koji me podsjeti koliko je važno ostati otvoren i učiti cijeli život. To je možda i najljepši dar koji mi sin može dati kao umjetnik.

Istarski bard i suradnja s Brunom Krajcarom

Pulska publika s nestrpljenjem očekuje Vaš glazbeni dijalog s Brunom Krajcarom. Kako je došlo do ideje da istarske klasike s albuma „Mate Balota“ prepletete sa zvukovima kavala i duduka?
Suradnja s Brunom Krajcarom dogodila se vrlo prirodno. Bruno je jedan od onih umjetnika koji duboko razumiju identitet prostora iz kojeg dolaze i kroz svoju glazbu čuvaju dušu Istre. Kada smo počeli razgovarati o zajedničkom nastupu, odmah smo osjetili da između istarske glazbene tradicije i mog glazbenog jezika postoji mnogo više poveznica nego što se na prvi pogled čini.
Album „Mate Balota“ nosi snažnu emociju, poeziju i mediteransku melankoliju. Upravo me ta emocija podsjetila na glazbene priče Balkana i Makedonije koje već desetljećima istražujem kroz kaval, duduk i klarinet. Duduk sa svojim toplim, gotovo ljudskim glasom donosi duboku introspekciju, dok kaval otvara prostor slobodi, dahu i improvizaciji. Nije nam bio cilj samo odsvirati poznate skladbe u novom ruhu, nego stvoriti susret dviju kultura koje dijele sličnu sudbinu, osjećaj pripadnosti zemlji, moru, tradiciji i čovjeku. Vjerujem da će publika osjetiti kako se u tim aranžmanima susreću Istra i Balkan, prošlost i sadašnjost, tradicija i suvremeni glazbeni izraz.

Što se dogodi kada se spoje istarska melankolija i makedonska strast? Možemo li očekivati potpuno nove, mistične aranžmane?

Mislim da se tada događa nešto vrlo posebno. Istarska melankolija i makedonska strast nisu suprotnosti – one su zapravo dvije strane iste ljudske emocije. Jedna dolazi iz tišine kamena, vjetra i mora, a druga iz snažnog unutarnjeg ritma Balkana, iz temperamenta i slobode izraza.
Kada te dvije energije spojite, nastaje prostor u kojem glazba prestaje biti samo izvedba i postaje putovanje. Upravo zato smo za ovaj koncert pripremili aranžmane koji nisu klasične obrade. U njima ima improvizacije, filmske atmosfere, etno elemenata, ali i trenutaka potpune tišine u kojima svaka nota dobiva posebno značenje.

Bit će trenutaka kada će publika imati osjećaj kao da sluša drevnu priču koja dolazi iz nekog davnog vremena, a zatim će se glazba pretvoriti u snažan emotivni val pun energije i ritma. Volim takve koncerte jer publiku vode kroz različite krajolike osjećaja. Vjerujem da će upravo ta mistična dimenzija biti jedno od najvećih iznenađenja večeri.

Al Di Meola

Kako se pripremate za novi koncert s Al Di Meolom u Budimpešti? Pripremate li nešto novo?
Svaki nastup s Al Di Meolom za mene predstavlja posebno umjetničko iskustvo i veliku odgovornost. Al je glazbenik koji već desetljećima postavlja najviše standarde virtuoznosti, ali istovremeno ostavlja mnogo prostora za kreativnost i osobni izraz svojih suradnika. Za Budimpeštu se pripremam vrlo intenzivno. Osim tehničke pripreme, mnogo vremena posvećujem promišljanju zvuka, dinamike i emocije koju želim prenijeti publici. Uvijek nastojim pronaći nove nijanse u skladbama koje izvodimo, jer vjerujem da glazba mora ostati živa i nepredvidiva.

Pripremamo i nekoliko novih glazbenih trenutaka koji će publici donijeti svježu energiju. Ne bih želio otkrivati previše detalja, ali mogu reći da će biti prostora za nove improvizacijske dijaloge između različitih glazbenih tradicija. Upravo su takvi trenuci ono što najviše volim na pozornici – kada glazba nastaje u sadašnjem trenutku i kada publika postaje dio tog stvaralačkog procesa.

(REX)