FOTOGRAFSKI DNEVNIK IZMEĐU SLAVONIJE I ISTRE PREDSTAVLJEN U PULI
Večeras je u pulskoj Galeriji Studentski svečano otvorena izložba mlade autorice Petre Guljaš, studentice dizajna i audiovizualnih komunikacija, koja je publiku povela na intimno vizualno putovanje ciklusom fotografija pod nazivom „Prolazi(m) između vremena“. Riječ je o njenoj prvoj samostalnoj izložbi, koja već na otvaranju pobudila velik interes među posjetiteljima, studentima, umjetničkoj sceni i ljubiteljima fotografije.
Publici se obratila ravnateljica Studentskog centra Pula, Sandra Rojnić Sinković koja se zahvalila svima na dolasku te napomenula kako Studentski centar ove godine slavi 10 godina postojanja. Nakon izložbe ostatak programa nastavio se na studentskom trgu gdje se odvio podcast uživo s raznim gostima te "Mirni kutak" u organizaciji Kluba i knjižare Giradini 2 te "Slatki kutak" koji su omogućili djelatnici studentskog restorana.
Guljaš, rođena 2004. u Našicama, svoj fotografski izraz gradi između dva svijeta – Slavonije i Istre – bilježeći prizore koje promatra s prozora autobusa tijekom redovitih putovanja. Naizgled monoton čin, kako sama priznaje, postao je okidač za seriju kadrova u kojima se prepliću nostalgija, introspekcija i likovna čistoća.
Fotografije su snimane isključivo mobitelom, uz minimalne intervencije – vinjetu koja naglašava kružni kadar. Upravo ta forma, koja sužava pogled i stvara efekt „pogleda kroz špijunku“, daje radovima specifičan, gotovo meditativan karakter. Magla, snijeg, bljeskovi sunca, reflekcije – svi elementi koji čine vizualnu svakodnevicu putnika postaju dio osobnog, gotovo dnevničkog zapisa.
Motivi koje autorica bilježi – slavonske ravnice, riječki horizont, obronci Karlovca – izloženi su tako da pričaju priču o kretanju i stajanju, prisutnosti i odsutnosti, zavičaju i udaljavanju. Ciklus funkcionira poput tihe poeme, upućene svakome tko se barem jednom zamišljeno zagledao kroz prozor na putovanju.
Kustoski tim Galerije Studentski izložbu opisuje kao „vizualni dnevnik između dvaju svjetova – unutarnjeg i vanjskog – koji se stapaju u formu tišine i kontemplacije“, naglašavajući svježinu Petrinog senzibiliteta i zrelost kojom promatra prostor.
(H.R.)
