NJEGOV JE LET ZAUVIJEK PROMIJENIO SVIJET
Jurij Gagarin dio je svjetske kulture i ikonografije moderne civilizacije. Dvanaestog travnja 1961. u svemirskom brodu Vostok poletio je u svemir. Njegov 108 minutni let zauvijek je promijenio svijet a suparničku stranu (SAD) natjerao da krene u projekt Apollo što je nakraju dovelo do dvanaestorice koji su hodali po Mjesečevoj površini. Ipak, nekoliko godina nakon svog svemirskog leta dogodila se tragedija. Gagarin je nastradao u avionskoj nesreći. Svijet je sve do sada živio u raznolikim teorijama i urotama što se to dogodilo kobnog 27. ožujka 1968. na nebu iznad trenažnog okruga za obuku pilota-astronauta.
Bilo je tu i smiješnih i tužnih priča od toga da su Jurija oteli vanzemaljci, do ubistva planiranog u SAD, preko unutarnjih političko-obavještajnih akcija, sabotaže zavidnih suradnika, alkoholizma... Aleksej Leonov (astronaut) ponukao je državni vrh Rusije da se napokon otvori tajni dosije „Slučaj Gagarin" i svijetu podastre istina; Gagarin je nastradao u avionskoj nesreći MIG-15UTI u tandemu sa Vladimirom Serjoginom koji mu je bio instruktor. Tijekom kratkog leta oni su izvodili letne manevre na nedozvoljen način, preagresivno i prenisko u odnosu na odobreni plan leta. Iako je Gagarinu bilo zabranjeno samostalno letenje (upravo zato da mu se ne bi nešto dogodilo) zaobišavši pravila uspio se izboriti za „školske letove". Nakon završenog plana leta i mirne marš-rute prema aerodromu pri brzini od 700km/h ispred njih na svega nekoliko metara u penjanju pod forsažem i brzini od 1200km/h prelijeće nadzvučni MIG-19. Gagarinov MIG upao je u jaku zračnu turbulenciju MIG-19 od čega se njegov avion prevrnuo a motor ugasio. MIG-15 započeo je spiralno poniranje prema Zemlji. Tragovi porezanih grana vrhova stabala na mjestu nesreće ukazali su kako im je nedostajalo svega nekoliko metara da avion (s nanovo upaljenim motorom) izvuku iz kobne putanje te da su piloti svega bili svjesni događanja do zadnjeg trenutka prije udara u tlo. „Kašnjenje" analognih pokazivača visine dalo je Gagarinu i Serjoginu informaciju kako imaju dovoljnu rezervu visine da avion izvuku iz situacije koja sama po sebi nije fatalna. U krajnjem slučaju mogli su se i katapultirati. Kada je avion „zagrebao" vrhove stabala bilo je prekasno. Tragedija se dogodila a prvi čovjek u svemiru otišao zauvijek. Istraga je dalje pokazala kako kontrolni centar na zemlji nije imao puno kontrolu nad većim brojem aviona koji su se istovremeno nalazili u zraku u relativnom malom prostoru niti su piloti aviona znali jedni za druge. Nepovoljne vremenske prilike (oblaci) još su više otežale situaciju. Pilot MIG-19 čiji je identitet poznat ali još nije objavljen trebao je letjeti na visini od preko 10.000m no on je samoinicijativno odradio „pikiranje" skoro do zemlje te naglo i pod punom snagom motora u forsažu krenuo u penjanje. Splet nesretnih okolnosti i uvjerenje kako istina neće mrtve vratiti u život te poslovična Ruska tajanstvenost držali su pravu istinu o Gagarinovoj pogibelji gotovo pola stoljeća daleko od očiju javnosti...
Marino Tumpić
