VRATAR ISTRE 1961
Sezona za Franka Kolića nije počela mirno. Nakon prvih utakmica bilo je kritika, sumnji i komentara da bi Istra 1961 trebala tražiti drugo rješenje na golu. Nekoliko mjeseci kasnije priča je izgledala potpuno drugačije. Kolić je sezonu završio kao jedan od najzaposlenijih i najvažnijih igrača pulske momčadi, sa 122 obrane i šest utakmica bez primljenog pogotka.

Nije osvojio nagradu na završnoj dodjeli, iako je bio među nominiranima, ali iza njega je sezona u kojoj je od početne nesigurnosti došao do statusa vratara za kojim su navijači na kraju žalili jer nije dobio pojedinačno priznanje. Sada dane nakon završetka prvenstva provodi na godišnjem odmoru u Puli, uz nešto sporiji ritam, a uskoro ga čeka i put u Barcelonu s prijateljima.

- Bilo bi bolje da sam nešto osvojio, ali tako je kako je. Na to nemaš utjecaj. Lijepo je biti nominiran. Išao sam s razmišljanjem, ako dobijem, super, ako ne, isto okej. To ti tako ide u životu. Slažem se da start nije bio savršen, nije bio onakav kakav smo svi zamišljali i kakav sam ja htio. Ali kroz cijelo vrijeme znao sam koje su moje kvalitete i što mogu. Drago mi je da sam dobio priliku to pokazati kroz cijelu sezonu. Nadam se da se vidjelo da ono što ja znam da imam nije deluzija, rekao je Kolić.

U posljednjem kolu protiv Varaždina nije branio. Priliku je dobio Jan Paus-Kunšt, koji je tako upisao prvi nastup u HNL-u. Da je Kolić ostao na golu, imao bi sve nastupe u prvenstvu, ali kaže da mu zbog toga nije žao.

- Nije mi žao, iskreno. To meni ne donosi ništa konkretno, osim da netko negdje napiše da sam imao sve utakmice. S druge strane, mislim da je pošteno i normalno da se da šansa, odnosno nagrada, drugom vrataru. Paus je bio uz mene cijelu sezonu, radio, trenirao i prošao sve s nama. Drago mi je da je dobio priliku.

Kada govori o sezoni, Kolić ne bježi od činjenice da je bilo dosta problema. Istra je promijenila tri trenera, imala odličnih razdoblja, ali i nizove poraza koji su je na kraju udaljili od Europe.

- Prije svega, mislim da je poražavajuća činjenica da smo promijenili tri trenera. S Tomićem smo krenuli, tu nam je malo falilo sreće, ali nismo ni mi bili pravi. S Rierom smo ušli u neki ritam, neke stvari su se posložile, ali su promjene na polusezoni donijele turbulencije. Onda smo upali u prvi loši niz, pa nakon toga i drugi. Bilo je svega i svi smo krivi.

Dolaskom Krešimira Režića sezona je ipak završena u nešto boljem tonu, iako do željenog iskoraka nije došlo.

- Došao je i treći trener i mislim da smo sezonu završili u relativno pozitivnom tonu. Bez obzira na sve, bili smo u igri za Europu do zadnja dva kola, što je nevjerojatna činjenica s obzirom na to koliko smo poraza imali. Sezona realno nije toliko loša, ali s obzirom na to da su apetiti navijača i nas samih porasli, cilj nije ispunjen. Imali smo lijepu šansu napasti Europu, ali nismo uspjeli. Žao mi je što je ispalo tako. Razumijemo zašto je bilo razočaranja, ali stvarno cijenimo podršku u bilo kojem broju. Mislim da je baš zato sve ispalo toliko razočaravajuće jer smo mogli. Nije to bila situacija u kojoj se mora posložiti sto stvari pa možda nešto bude, nego je stvarno postojala realna šansa. Tu se stvorilo razočaranje i, nažalost, tako je ostalo.

U svemu tome promijenila su se i očekivanja oko Istre. Prije nekoliko godina glavna je briga bila hoće li klub ostati u ligi, a deveto mjesto gotovo se doživljavalo kao realnost. Danas je situacija bitno drugačija. Istra je sezonu završila kao šesta, što bi se nekada gledalo kao vrlo dobar rezultat, ali nakon svega što je momčad pokazala i nakon borbe za Europu do same završnice, ni igrači ni navijači nisu mogli biti potpuno zadovoljni. 

Upravo to najbolje pokazuje koliko su apetiti narasli. Istra više nije klub od kojeg se očekuje samo preživljavanje u HNL-u, nego momčad od koje se traži iskorak. Šesto mjesto zato nije neuspjeh, ali u sezoni u kojoj se otvorila realna prilika za Europu, ostaje dojam da je moglo i moralo više.  Upravo je borba za Europu do završnice prvenstva, unatoč svim problemima, otvorila i pitanje kvalitete HNL-a. Kolić ne misli da je liga slabija. Naprotiv, smatra da je postala konkurentnija.

- Mislim da je kvaliteta porasla. Varaždin već dvije godine zaredom igra europski nogomet, Slaven Belupo i mi smo bili tu uz njih. Osijek je sada spletom okolnosti pao, ali zadnjih pet, šest godina uglavnom se znalo tko će igrati Europu, tko će se boriti za naslov i tko će biti prvak. Sada se sve može promijeniti. Naravno da se neki klubovi ne mogu mjeriti s velikom trojkom u svim segmentima, ali kroz sezonu se vidjelo da se može igrati sa svima. Mi smo pobijedili Dinamo, Rijeku, Hajduk i Varaždin tri puta, a Varaždin sada igra Europu. Po meni je liga kvalitetnija i kompetitivnija.

Dotaknuli smo se i Osijeka, njegova bivšeg kluba. Situacija u kojoj se Osijek našao posebno ga pogađa jer zna kako je klub izgledao u vrijeme kada je on bio ondje.

- Jako mi je žao, iskreno. Osijek u kojem sam ja bio i ovaj Osijek su dva različita kluba. Nije mi drago zbog toga. Mislim da je ovo posljedica loše dugoročne politike kluba.

S druge strane, Istru koju danas vidi uspoređuje s klubom iz kojeg je kao mlađi morao otići. Razlika je, kaže, ogromna.

- Dan i noć. Istra je sada ozbiljan klub s ozbiljnim uvjetima. Tada, barem za naše uzraste o kojima mogu govoriti, bilo je katastrofa. To je bio jedan od razloga zašto sam morao otići. Znao sam da, ako želim nešto napraviti u nogometu, u tom trenutku moram otići.

Na pitanje koja mu je obrana ostala najdraža, ne bira one koje su možda donijele bodove, nego jednu koja mu se posebno urezala u pamćenje.

- Iskreno, Marcelu Heisteru u šestom kolu. Ta mi je ostala kroz cijelu sezonu. Izgubili smo tu utakmicu, nije donijela ništa konkretno, ali dobar sam s Marcelom i obožavam ga kao osobu. Eto, ta mi je nekako najdraža, našalio se Kolić.

(S.V.)