LETEĆI HOLANDEZ
Piše:Pavle Pavlović
Opet su mi u poštansko sanduče ubacili brošuru “Kako da umrete brzo i bezbolno”. I prva dva puta, kao i sada pitao sam kome to treba i koliko su ozbiljni ti neki anđeli smrti sto se kriju iza imena holandskih nevladinih organizacija. I sve bih to, u poplavi raznih brošura i novina kojima te svakodnevno bombarduju, zaboravio, da pred vratima nisam sreo dobrog susjeda Vima. Godinama poznajem tog nekada spretnog profesionalnog poštara i iz hobija organizatora raznih biciklističkih i fudbalskih utakmica, izgledao mi je ispijen, gotovo prepolovljen.
- Paul, dobro je da sam te vidio. Vrijeme da se zauvijek pozdravimo - reče i na moju zbunjenost nastavi. - Rak me je savladao za tri mjeseca. Liječnici mi daju još dvadesetak dana života. Kažu da ću imati velike bolove. Zato sam zatražio eutanaziju. Dogodit će se to za koji dan u bolnici...
Dobrog Vima više nema u mom susjedstvu. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani i po posljednjoj želji prosuti u valove obližnjeg Sjevernog mora. Nekoliko grama uzvišenog pepela njegov sin je položio i na travnati teren najomiljenijeg nogometnog kluba preminulog mu oca - AZ Alkmaar...
I tek sada kao da sam svjestan holandsko - naših različitosti. Kod nas se ide do posljednjeg daha, život nema cijenu. A ovdje je od prije koju godinu Parlament, kao prvi u svijetu, izglasao pravo na eutanaziju - dobrovoljnu smrt. Zemlja koja te oduševi, ali i uplaši svojom beskrajnom ravnicom, a još vise saznanjem da se jedna trećina kopna nalazi i po nekoliko metara ispod površine mora, ustvari je najbolja potvrda veličine čovjeka i njegovog života. Za Holanđane  kažu da su razvukli pamet vodi. Ovdje je na milijune većih i manjih kanala. Kada kise zaprijete, recimo u Groningenu, na sjeveru zemlje, onda se pomoću raznih predvodnica, odvodnica, zavodnica, vijugaonica prijeteći talasi poplava usmjeravaju ka drugim dijelovima zemlje. I dok voda ”skonta” sta se zbiva, dobri ljudi u klompama su je već izradili. Posljednji put H2O ih je pobijedila 1948. I od tada iznenađenja nema. Ovi sto prave kanale vještiji su od Krojfa i Van Bastena kada treba opasnim valovima zavrnuti loptu. Naravno, to košta. Evo, recimo, moja malenkost, zato sto živi u području koje je oteto od mora i leži dva metra ispod nivoa Sjeverne Golfske struje, svakog mjeseca, kao i svi ostali ovdje, plača porez na vodu. Ma, ne da je pijem, nego da ne budem mokar.Da se jednog jutra ne probudim u podmorju.
Holanđani su veoma društveni, ali još vise štedljivi. Naši Dalmoši,a bome i Istrani koji me najviše podsjećaju na njih, su mila majka. Ovdje ako te zovnu u posjetu,kažu - hoćeš kafu ili pivo? Nema oboje. Ali, kada ga ti zovneš, onda si nadrljao. Jer mi bosanske mahnite glave, širokog srca, ne možemo reci hoćeš kafu ili pivo. Ako im, uz to još nešto narežeš, rastanka nema do zadnje kapi i mrvice. Kod Holanđanina se zna - .danas trošim, pet eura i nema te sile koja ce promijeniti odluku. Zato najviše vole sve sto je gratis - džaba. Satima znaju stajati i pričati pred vratima bez poziva unutra na čašicu.U prodavnicama znam poluditi. Stoje u redu i melju li, melju. Tako je super, ništa ne košta, još ako je u blizini automat za džabnu promotivnu kafu, onda veselju kraja nema.
I odnosi u obitelji su strogo skontani, gore nego kod  Bila Gejtsa. Svako zarađuje svoj kruh, svako raspolaže svojom lovom. Kada ponekada sa ženom zajedno stojim pred bankovnim aparatom, domaći ljudi ne mogu da se načude našim nepristojnim manirima. Jer gdje si vidio da žena zna broj muževog računa ili obrnuto. Ima porodica u kojima djedovi u osmoj, devetoj deceniji života vozikaju najnovije ferarije i porše-kajene, a unuci jedva prepotopnu fiat-pandu. Još mi je luđe da gotovo trećina starih, bogatih Holanđana, kada odlazi na onaj svijet, svu lovu, imovinu poklanjanju - kraljici. Gospodarica niske zemlje, koja ne zna šta će od love, koju dobiva , recimo, kao jedan od najvećih akcionara Shela, tako postaje još bogatija. Srećom, nije njeno veličanstvo Beatrisa kao oni naši političari, nego sva ta donirana nasljedstva ulaze u procvat kulture, standarda. Zato mnogi radije ostavljaju nafaku njoj nego svojoj djeci...
Evo i ja sam sada u dilemi - da li da sve ostavim kraljici ili da poklonim bajnim vođama u Bosni. Sta mislite ko ce poštenije raspodijeliti moju milionsku imovinu?! Za sada im mogu ponuditi samo milione svojih krvnih zrnaca. Nisam siguran koliko je bijelih, koliko crvenih...