ANTE ERCEG SE U PETAK VRAĆA NA DROSINU
Ante Erceg – vjerojatno ne postoji navijač Istre 1961 kojem srce ne zatitra kada se spomene to ime. Igrač koji je osvojio srca i onih kojima klub s Drosine nije pretjerano drag. Kažu da je on „zločesti dečko HNL-a“, ali Ante Erceg je ljudina, sportaš i borac kakvog bi svaki klub mogao poželjeti. Po mnogima najbolji nogometaš koji je ikada obukao zeleno-žuti dres. Malo je tko ostao ravnodušan prema njemu, stoga njegov odlazak u Goricu ostavlja posebne emocije kod navijača Istre 1961. Nakon povratka u HNL u dresu Gorice, postigao je sjajan gol i odigrao odličnu utakmicu. Bilo nam je drago, ali se sama od sebe nametnula misao i pitanje: zašto se to više ne događa u zeleno-žutom dresu? Nazvali smo Ercega vjerujući da od njega imamo što čuti, a razgovor nam je samo potvrdio koliko je Ante dobar čovjek, pa makar ga sto puta nazivali „zločestim dečkom HNL-a“.
Ante, vratio si se u HNL. Navijači Istre 1961 žale što to nije zeleno-žuti dres, no život je takav. Koji su tvoji dojmovi o novom klubu? Jesi li zadovoljan?
Zvala me Gorica i inzistirala na mom dolasku. Moram biti iskren – privuklo me i to što je trener Gorice Mario Carević, za kojega smatram da je jako dobar trener. Volim tu njegovu strast prema nogometu i, ajmo reći, najviše zahvaljujući njemu sam sada tu. Zahvalio bih NK Gorici na povjerenju.
Meni je također žao što to nije zeleno-žuti dres, ali to je nogomet. U Istri sam proveo predivne, skoro pa dvije godine, gdje su me ljudi prihvatili i gdje sam ginuo i borio se zbog njih jer su mi davali neku posebnu energiju. Nikada neću zaboraviti te trenutke koje sam proživio s njima, kako na terenu tako i izvan njega.
Povratak na Drosinu u petak. Imaš li neki drugačiji osjećaj ili si kao profesionalac prestao imati emocije prema određenim sredinama?
Skandiranje zapadne tribine 'Ante, Ante, Ante' nešto je najljepše što sam doživio u karijeri i zato će uvijek i zauvijek navijači Istre i ljudi koji vole Istru ostati u mom srcu. Jednom prilikom sam izjavio da slavim sve golove i da me nije briga tko je na drugoj strani, jer nogomet smatram igrom i zabavom. Tako se i odnosim prema nogometu, ali ako ikada u budućnosti zabijem gol Istri, neću slaviti jer imam posebnu emociju prema navijačima. Jednostavno, ne mogu se veseliti jer su me toliko voljeli kao što sam i ja njih.
Navijačima je teško pao tvoj odlazak. Ljudi su te zavoljeli, no Istra i Gorica bore se za ostanak. U petak neće biti vremena za sentimente. Jesi li gledao Istru protiv Dinama?
Nisam stigao pogledati Istru protiv Dinama, ali i ne trebam jer znam kakav nogomet Gonzalo gaji i što traži od svojih igrača. Uživao sam raditi s Garcijom. On je jedan od najboljih trenera s kojima sam radio. Jako ugodan čovjek koji uživa u svom poslu i sretan sam što sam imao priliku raditi s takvim trenerom. Proživjeli smo zajedno jako lijepe trenutke i oborili mnoge rekorde. Bilo je zaista lijepo.
Možeš li usporediti snagu nizozemske lige i HNL-a? Pretpostavljam da su tamo uvjeti za rad puno bolji. Kakva je snaga lige? Bi li se neki naš klub mogao tamo boriti za Europu?
Nakon rastanka s Istrom, mislim da je bio ožujak prošle godine, imao sam neke ponude da ostanem u HNL-u, ali sam se odlučio odazvati na poziv Fortune Sittard iz Nizozemske i okušati se u ligi koja je, po meni, peta najjača u Europi. Jednostavno sam želio okusiti to iskustvo. Znao sam da ću biti jedan od 30 igrača jer ta liga forsira mlade igrače. Došao sam pomoći koliko sam mogao. Mislim da sam barem malo doprinio tome. Šteta što nisam igrao onoliko koliko sam mislio da hoću, ali što je tu je. Zadovoljan sam što sam igrao u tako jakoj ligi i stekao neke jako dobre prijatelje i poznanike.
Mi Hrvati imamo puno veći talent od njih i uvijek smo proizvodili vrhunske igrače. Oni igraju po šablonama, što ja ne volim. Volim nogomet koji se igra iz gušta i ljubavi, gdje sam donosim većinu poteza i odluka, a ne da netko upravlja mnom kao robotom. Ali dobro, svaka liga nosi nešto svoje. Iskusio sam jake utakmice igrajući protiv Ajaxa, PSV-a, Feyenoorda, AZ Alkmaara... To je stvarno jedno jako lijepo iskustvo i, ajmo reći, nagrada za moju karijeru.
Ovih par nizozemskih klubova stvarno je nivo više u odnosu na naše četiri najjače ekipe, ali vjerujem da bi se Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek mogli boriti za mjesta od petog do osmog. To je neko moje mišljenje.
Uvjeti za rad kod nas i kod njih?
Što se tiče usporedbe između nizozemske i hrvatske lige, mogu reći da je tamo puno jači intenzitet treninga i utakmica. Jedan od glavnih razloga su savršeni uvjeti za trening – odlični travnjaci i stadioni, gdje sve izgleda ljepše i brže. Gledali ste nedavno utakmicu između nas i Varaždina, igrali smo na teškoj oranici. To je kao drugi sport, rekao bih. Na takvom terenu trebaš uložiti tri puta više napora nego na normalnom, urednom travnjaku.
Liga je zanimljiva, otvorena i jaka. Mislim da je to izvrsna stepenica za svakog mladog igrača koji želi napraviti velike stvari jer se igra otvoren nogomet bez puno taktiziranja. Ipak, posljednjih godina došlo je nekoliko stranih trenera, posebno iz Italije, koji su uveli malo defenzivniji i pragmatičniji pristup.
Vratimo se u Hrvatsku. Borba za ostanak će biti napeta. No, što misliš, tko će biti prvak?
Borba za opstanak bit će vrlo napeta i zanimljiva. Dosta klubova se pojačalo, tako da nas čeka nekoliko uzbudljivih mjeseci. Veselim se konkurenciji i činjenici da će borba trajati praktički do zadnjeg kola.
Što se tiče prvaka, jako je teško to procijeniti u ovom trenutku. Rijeka mi igra najbolji nogomet i, po meni, trenutno je u najboljoj formi. No, mislim da neće izdržati do kraja. Velika borba vodit će se između Hajduka i Dinama, ali samo zbog veličine tih klubova. Da Rijeka igra u Dinamovim ili Hajdukovim dresovima, odmah bih vam rekao da će Rijeka biti prvak. No, ovako mislim da će netko od ove dvojice uzeti naslov.
Imaš li neku poruku za navijače Istre 1961? Budimo iskreni, kako si se osjećao u Puli?
Za kraj, ovim putem želim pozdraviti sve navijače Istre i sve ljude u Istri. Uvijek sam se osjećao kao kod kuće. Rado dolazim u Pulu i uvijek ću dolaziti – to je moj drugi dom. Volim vas i nikada vas neću zaboraviti.
Vaš Erca 50
(Nenad Marjanović Fric)
