BRZI SU PLIVAČI I VEĆ DANAS MOGU BITI BLIZU PULE
Istraživači Slovenskog društva za morske sisavce Morigenos pratili su i promatrali dva grbava kita na temelju obavijesti jednog od slovenskih ribara. Grbavi kit je druga najveća životinja na svijetu i jedini konstantno prisutan kit na Mediteranu, a na sjevernom Jadranu ga bilježimo u prosjeku svakih nekoliko godina. Hrane se uglavnom malim škampima koji se zovu krila i nekim sitnim ribama. Glavne prijetnje ove vrste u Sredozemlju su brzi brodovi, podvodna buka, kemijsko zagađenje i mikroplastika.

Oba kita su slikana i dobila zračne snimke, a na temelju fotografija stražnjih plutača i ostalih dijelova tijela, moći će se saznati jesu li kitovi već negdje drugdje identificirani, a zračni snimci će omogućiti utvrđivanje njihovog fizičkog stanja. Praćenje nije bilo jednostavno, jer su kitovi ostajali pod morem deset minuta i, naravno, za to su vrijeme plivali na veće udaljenosti, nekoliko puta mijenjajući smjer. Kažu da je ovo prvi put da su dva grbava kita viđena u slovenskim vodama.  

Biolog Lovrenc Lipej iz Morske biološke stanice Piran također je potvrdio da u literaturi nije zabolježeno viđenje dva kita zajedno u Sloveniji. Također su nagađa jesu li to isti kitovi koji su ljetos već bili primijećeni između dalmatinskih otoka. Lovrenc Lipej tvrdio je da se to ne može sa sigurnošću tvrditi ili da je barem jednako vjerojatno da se radi o sasvim drugom kitu. 

Osnivač i istraživač Morigenosa Tilen Genov dodao je da su obojica prilično dobro snimljeni i s čamca i iz drona te da su stupili u kontakt s drugim istraživačima morskih sisavaca duž Jadrana kako bi utvrdili jesu li leđne peraje i drugi dijelovi tijela dva kita već identificirani negdje drugdje.

– Zračne fotografije omogućit će utvrđivanje njihovog fizičkog stanja – rekao je Genov koji nije mogao potvrditi jesu li kitovi u srodstvu (ženka i mladunče).

– To je velik kit, dug oko 15 metara (recimo, za tri duljine našeg čamca), i teško je reći koliko su teški, možda 30 tona. To su izuzetno brzi plivači koji u jednom danu mogu preplivati stotinu kilometara. Stoga ne bi bilo čudno da su danas ovdje, ali sutra bi mogli biti u Puli, odnosno na sasvim drugom kraju poluotoka Istre. – priča Genov.

Grbavi kit trenutno je identificiran kao ranjiva vrsta i na crvenom je popisu, ali u tijeku je ponovna procjena ugroženosti svih vrsta sisavaca u Sredozemlju. Procjena još nije dovršena, ali s obzirom na obilje ove vrste (procjenjuje se da ima 2.500 grbavih kitova), čini se da će mediteranska populacija biti identificirana kao ugrožena, potvrđuje sam Tilen Genov. 

Najpoznatiji grbavi kit uočen je pred Piranom krajem 2002. U ožujku 2003. godine uginuo je, a more ga je odnijelo nedaleko od Fornača ispred Pirana. Kasnije je privremeno potopljen usred Piranskog zaljeva, a njegove kosti sada su izložene u Prirodoslovnom muzeju u Ljubljani (zovu ga Leonora).

Grbavi kit je vrsta kita koja pripada u porodicu brazdenih kitova. Poznati su po svojim pjesmama i po neobično dugim prsnim perajama. Rašireni su u gotovo svim morima svijeta. Odrasle jedinke dugačke su 12-16 metara i teže oko 36 tona. Ljeti se hrane u polarnim morima i skupljaju zalihe masti za zimu, tijekom koje migriraju u tropske vode kako bi se razmnožavali. Spolnu zrelost ženke dosežu s 5, a mužjaci sa 7 godina. Vjeruje se da im je životni vijek od 40 do 80 godina.

Izgled grbavih kitova je prepoznatljiv. Tamne su boje, a na leđima imaju grbu i malenu leđnu peraju. Bijele šare na repu jedinstvene su za svaku jedinku, što znanstvenicima pomaže u identifikaciji. Imaju najdulje prsne peraje u porodici kitova.

Hrane se krilom i manjim ribama. Love tako da jato ošamute udarcima repom o površinu vode, ili radeći zid od mjehurića oko jata kako ono ne bi moglo pobjeći. Kao i svi kitovi usani, potom ustima zagrabe veliku količinu vode i ribe i filtriraju je usima.

Grbavi kitovi poznati su po svojim pjesmama koje pjevaju mužjaci. Tijekom nekoliko sati izmjenjuju pjesme koje pojedinačno traju oko 20 minuta. Iz godine u godinu nastaju nove melodije. Razlog zbog kojeg pjevaju nije poznat.

(rex/izvor morski.hr i morigenos / foto i video facebook morigenos)