PETAK, 2. i SUBOTA, 3. LIPNJA, INK, U 20 SATI
Narodni poslanik  jedna  je od najpopularnijih (satiričkih) komedija Branislava Nušića, čiju je prvu verziju veliki autor napisao još kao 19-godišnjak, 1885. No zbog žestoke kritike vlasti dugo nije igrana niti uknjižena – prvi put je postavljena u kazalištu 1896., a štampana tek 1924.

U koprodukciji s Narodnim pozorištem - Narodnim kazalištem - Népszínház SUBOTICA, INK vam donosi dva dana komedije "Narodni poslanik". U petak, 2. lipnja i subotu, 3. lipnja možete pogledati jednu od najpopularnijih komedija autora Branislava Nušića.

Radnja se odvija u  provinciji  krajem 19. stoljeća. Neobrazovani trgovac Jevrem Prokić imućan je i utjecajan čovjek koji se obogatio špekulacijama. Živi sa ženom Pavkom i kćerkom Danicom, jednostavnim i običnim palanačkim životom. Odnedavno, u njihovoj kući stanuje i advokat Ivković. Mladi Ivković privukao je pažnju Danice, a time je Pavka uznemirena. Naime, ona ne bi htjela da joj kćer dođe na loš glas. Pavku još više uznemirava njen suprugo Jevrem, jer uvijek kada dođe vrijeme izbora, on kao da postane drugi čovjek: potpuno zanemaruje kuću, trgovinu i svoje bližnje. Budući da je Ilić, glavni kandidat na listi vlade, pao u nemilost kod gradonačelnika, Jevrem je poželio iskoristiti trenutak i postati kandidat, a njegov protukandidat biti će manje ni više njegov zet advokat Ivković.

IGRAJU:

JEVREM PROKIĆ: Milan VEJNOVIĆ
PAVKA, njegova žena: Minja PEKOVIĆ
DANICA, njihova kćer: Vini JURČIĆ
SPIRA, Jevremov pašenog: Ljubiša RISTOVIĆ
SPIRINICA: Irena Tereza PRPIĆ
IVKOVIĆ, advokat: Luka MIHOVILOVIĆ
SEKULIĆ, pisar: Srđan SEKULIĆ
JOVICA JERKOVIĆ: Igor GREKSA
SRETA: Vladimir GRBIĆ

AUTORSKI TIM:

Branislav NUŠIĆ

REDATELJICA:
Snežana TRIŠIĆ

DRAMATURGINJA:
Aleksandra JOVANOVIĆ

SCENOGRAFKINJA:
Marija KALABIĆ

KOSTIMOGRAFKINJA:
Marina SREMAC

AUTORICA GLAZBE:
Irena POPOVIĆ DRAGOVIĆ

OBLIKOVATELJ SVJETLA:
Dario DRUŽETA

SURADNIK ZA SCENSKI POKRET:
Igor GREKSA

LEKTOR:
Đorđe MARKOVIĆ

RIJEČ DRAMATURGINJE ALEKSANDRE JOVANOVIĆ
IGRAČI SE SMJENJUJU, AL IGRA OSTAJE ISTA

Zanimljiva je, ali i uznemirujuća, jasna paralela između političkih prilika krajem devetnaestog stoljeća u Nušićevoj prvoj komediji i onih danas. Ako oduzmemo pojedine vanjske okolnosti koje se uglavnom odnose na tehnološki napredak, drugačija sredstva komunikacije i vrijedi spomenuti, pravo glasa za sve; neutaživi oportunizam, želja za stjecanjem kapitala i političkih funkcija kao i sredstva za dolaženje do moći, ostaju ista.

U malom gradu u unutrašnjosti, Nušić daje prikaz zajednice, svojevrsnog mikrosustava, umanjene verzije onog što stoji nad nama, drobi i lomi u svojoj potrebi da kontrolira. Način komunikacije ogleda se u novcu, a to pravilo poznaje svaki član Nušićeve zajednice. Novcem se može kupiti sve: od “jarećih koža”, preko kćerke do fotelje u narodnoj skupštini.

Likovi u drami, vrlo verzirani u pogledu načina funkcioniranja te izopačene logike koja tjera na smijeh i istovremeno izaziva gađenje, znaju da je istina relevantna stvar, gdje se ne vjeruje očima već tabloidima; da javno mnijenje nastaje u gostionici, da je mito jedina garancija za lojalnost a demagogija potpuno legitiman način za stjecanje vlasti. U ovom svijetu, svi odnosi pa i oni najintimniji postaju politički, prijestolnica svijetli jače od Pariza, prijestolnica čiji je dragulj Skupština, tretira se poput obećane zemlje i nudi nejasne privilegije od kojih kreće voda na usta.

Junak “Narodnog poslanika”, Jevrem Prokić, biva zaražen manijom nadolazećih općinskih izbora, sa nikada jasno definiranim razlogom zbog čega se točno kandidira za narodnog poslanika. Kako se glasovanje približava, a kampanja postaje sve prljavija, Jevrem gubi osjećaj za stvaran svijet, vlastiti biznis, pa i obitelj. Sve je predodređeno poziciji čije dužnosti do kraja ne razumije, borbi protiv zeta opozicionara i pobjedi radi same pobjede.

Na kraju ove groteskne komedije, nakon “toliko muke i bruke”, jasno je da su političke stranke, konkretno vlast i opozicija, lice i naličje iste stvari, da do korijenite promjene neće doći, da se igrači smjenjuju a igra ostaje ista, poznata i jedina postojana.

Jedino što ne smije propasti je veselje, kada je već toliko novca uloženo u njega.

(REX)