RASTE NEZADOVOLJSTVO SINDIKATA PULSKOG BRODOGRADILIŠTA
Danas je pulskom bodogradilištu Uljanik održana tiskovna konferencija povodom problema oko njegove najavljene privatizacije. Javnosti su se obratili  Đino Šverko, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske i koordinacije sindikalnih podružnica Uljanik te Rajko Kutlača iz Sindikata Istre i Kvarnera, sindikalna podružnica Uljanik. Šverko je naglasio kako je nezadovoljan načinom na koji ih se tretira kao socijalnog partnera. Naglasio je kako nisu uključeni u rad povjerenstva u biranju strateškog partnera. Dodao je kako se još uvijek nisu sastali sa Ministarstvom, te kako se međusobna komunikacija svodi na kontinuirano dopisivanje.
Izrazio je izrazito neslaganje sa definiranjem Uljanika kao poduzeća s poteškoćama jer na takav način u Europi dobivaju drukčiji tretman, iako dobivaju informacije kako je takav tretman dogovoren s Europskom komisijom. Napomenuo je kako su nezavisni stručnjaci procijenili vrijednost Uljanika i tri puta veću negoli onu koja im se nudi za izvlaštenje pomorskog dobra. Naveo je kako pomorsko dobro vrijedi preko milijardu kuna, dok im se nudi tek trećina vrijednosti. Ponuđena koncesija za pomorsko dobro nudi se na period od deset godina, dok oni traže da se koncesija izda na barem 20 godina i da se zadrži djelatnost. Novom vlasniku ponudit će se potpisivanje socijalnog sporazuma koje će garantirati poštivanje kolektivnog ugovora, zadržavanje radnika te eventualne prekvalifikacije i davanje 25 % dionica radnicima plus 1% za svaku godinu radnog staža. Također će se zatražiti i generalni popust od 10%. Kutlača je naglasio kako je brodogradnja jedina preostala industrijska grana koja potiče izvoz osim turizma. Smatra kako ovakav način privatizacije uvelike ugrožava opstanak istarske brodogradnje. Naveo  je i apsurd privatiziranja hrvatske brodogradnje dok  Europa istovremeno nacionalizira sva poduzeća. Izrazio je i sumnju da će Uljanik privući bilokakvog iole ozbiljnijeg kupca ukoliko taj isti kupuje objekt za koji ne zna niti kolika je njegova stvarna vrijednost niti koju će djelatnost obavljati.
Istaknuo je kako rješavanje pitanja pomorskog dobra ne smije dovesti do smanjenja vrijednosti Uljanika, jer u protivnom svaki dioničar Uljanika može tražiti obeštećenje štete. Smatra kako je određivanje kapaciteta nakon procesa privatizacije uzaludan poziv potencijalnim ulagačima. Dodaje kako se time narušava ugled Uljanika u poslovnom svijetu. Naveo je i poražavajuću činjenicu kako su do danas zajedno s Upravom uputili Ministarstvu više dopisa, no oni se o istima nisu očitavali. Zatražio je konačno definiranje svih nedefiniranih stvari u odabiru strateškog partnera, potpisivanja socijalnog sporazuma sa Sindikatima, sudjelovanje Sindikata u odabiru ponuda, te ponudu kupnje 25% dionica radnicima.
Naveo je kako su upravo radnici preko svojih leđa iznijeli uspjeh Uljanika te itekako već unaprijed "otplatili " te dionice. Sve dobivene subvencije mogle bi se prebiti ako bi ih država obeštetila za pomorsko dobro. U periodu od 2006.-2009. brodogradilište Uljanik dobilo je oko 400 milijuna kuna subvencija, što u usporedbi s procijenjenom vrijednošću iznosi još oko 800 milijuna kuna duga države Uljaniku, što u kombinaciji s nerealnim uvjetima privatizacije uistinu rezultira sveopćim nezadovoljstvom – radnika, Sindikata, Uprave ali i  lokalne zajednice. (K.H. / M. Angelini)