OSVRT NA ZATVARANJE DIJANE ČULJAK
Piše: Gordan Stojić
Kada sam svojedobno potpisivao ugovor s Vladimirom Šelebajem i prelazio u Core mediju, bio sam višestruko prevaren. Rečeno mi je da ću tu biti novinarski brand, a postao sluga, pseto. No, vlasnik tog poduzeća uopće nije bio on nego nekakav odvjetnički ured. Ali čak ne ni odvjetnički ured nego tajni ortaci, Vlado, Dijana Čuljak, Softić. Ja sam tu nevažan, rmpalija sa ceste. Nisam ni skim bio politički ili interesno umrežen, nisam tajni špijun, financijska policija ni sud. Ali tog istog Šelebaja primao je buljuk uredničko-savjetničke bratije svih televizija na državnoj razini. Oni su bez sumnje znali ili morali znati više od mene. Između zgrade HTV-a i bivše tvornice Jedinstvo gdje je danas Močvara ima jedna birtija na čijoj su terasi sjedili televizijski ljudi. I svi smo vidjeli da Dijaninu i Vladinu emisiju U sridu snimaju ljudi s HTV-a. Svi su oni kršili interna pravila kuće i zbog toga zaslužili trenutni otkaz. No, ne da mi se nasrtati na jadnike koji su ionako imali nekoliko tisuća kuna plaće pa si dodatno zarađivali. Ali koji je interes bio dobro potkoženim urednicima, direktorima i savjetnicima da žmire? Što su to njima Dijana i Vlado dali da bi se pravili slijepi? I zašto su se na sve to slijepi pravili oni iz institucija sustava, političari koji su micali i postavljali urednike. I to uvijek istu ekipu koja se samo smjenjivala za okruglim stolom.
Dijana Čuljak bila je dio dobro umrežene političko-financijske hobotnice. Učas je devedesetih postala omiljena novinarka HDZ-a ili bolje rečeno, nekih moćnih frakcija te stranke. Vrhunac joj je bilo haško izvještavanje i svakako Motrišta. Uvijek je bila vrhunski plaćena. Voljela je materijalna bogatstva. Kada se pojavila na televiziji bila je puna zlata. Kasnije je postala prava modna ikona. Sve je na njoj bilo probrano i skupo. I kao i sve žene tog tipa, nije imala dečke koji rade u nekom uredu i imaju skromnu plaćicu. Njezino su društvo bili momci bogatih tata kakav je uostalom bio Vlado. Slavili su se rođendani u raskošnim lokalima gdje se pojavljivala Severina, tada cura Dijanina brata. Korektno su nas pozivali iako mi je od svega bilo muka. Jer ja bih radije da su se prema nama ponašali s dostojanstvom, bili nam zahvalni što smo im donijeli gledanost i zaradili pare. Već tada su nas tretirali kako nas danas sve tretiraju metroseksualne kapitalističke tvrtke. Pseta smo koja moraju noć i dan njima raditi da bi oni mogli voziti skupe automobile, stanovati u središtu grada i skijati u prestižnim zimovalištima. Dapače, stavljali su nam do znanja da bi mi njima trebali biti zahvalni što nas uopće drže.
Nije joj bilo lako za prvog SDP-ovog mandata. Makli su ju u stranu u ponoćne vijesti gdje je duboko patila. Ali izdražala je sve i ponovno postala nedodirljivom kraljicom. Pričalo se da iz sjene skup sa svojom drugom Hloverkom slaže kadrovske križaljke. Bila je intimus Ive Gačić, direktorice Nove TV čiji su ljudi također radili u njezinim emisijama. Bila je oprezna. Nije dolazila na zajedničke večere tvrtke čiji su redoviti gosti bili Hloverka ili Siniša Svilan. Ali očito, nije bila dovoljno oprezna. Zasipavala je druge SMS porukama i tako otkrivala ne samo svoje rabote, nego i dobro usosila brojne samozvane kraljeve i princeze hrvatskog televizijskog prostora. Vjerujem da svemoćnicima nije ugodno čitati ono što je Dijana o njima pisala. Za nju su bili debeli, masni, bijedni kreteni.
I moram priznati da je Ivo Josipović u pravu. Ja kukam. Uvijek su me smatrali zavodljivim reporterom, bio sam novinar godine i radio gotove sve najgledanije i najnagrađivanije emisije svih televizija u zadnja dva desetljeća. I svugdje sam bio sporedni šljaker, potplaćen, uplašen za svoju egzistenciju. Ok, jeben sam u glavu. Uvijek sam mislio da su talent i rad dovoljni da bi čovjek dobio ono što mu pripada. Nažalost, krivo sam igrao. Trebao sam se politički umrežavati, dijeliti mito. Imao bih povlašteni kredit, dobio gradski stan, menadžerski ugovor. Nisu Dijana i Vlado jedini. Dvadeset godina uništavli su takvi medijsku scenu i radili što su htjeli. Prolazio si kao dio njihove hobotnice. Talent, rad, ma sve je to bilo nevažno. Jer oni su vladali, nitko im ništa nije mogao.
Začudo, pali su. Voze ih u Remetinec. Tresu se gaće onima koji su s njima jeli i pili ili, barem tako tvrde USKOK i DORH, razmjenjivali kuverte. Jest, ja sam popušio, ali mi je drago gledati njih. I nadam se da tu neće stati. Previše je onih koje Dijana spominje u SMS porukama, a da bi se samo tako izvukli. Reći ću. Gamad ste, uništili ste medijski prostor i s njim sve nas. Ali i dobili ste ono što zaslužujete. Nitko vas ne žali jer niste zavrijedili da vas se žali.
