INTERVJU NEDJELJOM
Umjetnički voditelj Rock galerija Pula Diego Bosusco Ptica idealan je sugovornik za brojne teme vezane uz rad galerije, nadolazeću reviju rock dokumentarnog filma Rock Dock, ali i vrijedna izdanja poput albuma Marietto + IRA te foto albuma koji donosi pregled više od 70 pulskih rock sastava. Ptica je autor svih omota benda KUD Idijota, brojnih majica benda, raznih memorabilija, a nedavno je u Muntiću otvorio izložbu svojih radova Rijetke istarske životinje, izlagao je u Novom Sadu, na Sajmu knjige u Puli i redovno uređuje postavke svih izložbi u Rock galeriji.
Rock galerija Pula koju vodiš sve je aktivnija, vidljivo je i da ste iznašli način da vas zainteresirani mogu posjetiti pa ste kroz tjedan otvoreni za posjetitelje?
Da, već neko vrijeme radimo četvrtkom, petkom i subotom od 18 do 20 sati, uvijek se se može pogledati u prizemlju (Zona A) aktualna izložba i dio stalnog postava dok je gornji kat (Zona B) trenutačno zatvoren. Galerija radi od 2021. godine i uvijek u skladu s mogućnostima, nekad više nekad manje trudili smo se biti otvoreni za javnost. Kad nam se aktivno pridružio Nenad Zec bivši bubnjar prve postave Golih Jaja, Galerija je nadopunjena novom energijom i mislim praktički rasturamo, njegovim angažmanom između ostalog priskrbljeno je nekoliko raritetnih izdanja za stalni postav Galerije, najranije singl ploče Atomskog skloništa, par singlova i LP ploča od Tingl Tangla, LP Problemi...Uradili smo mnogo programa i projekata sufinanciranih od Grada Pule i Županije ali i pregršt programa financiranih vlastitim sredstvima.
Posebnu pohvalu zaslužuju vaša izdanja, osim LP ploče Marietto + IRA tu je i album fotografija pulske rock scene. Oba projekta predstavljaju vrijedan arhiv scene. Koliko ste zadovoljni tim izdanjima?
Izuzetno zadovoljni i izuzetno ponosni. Ima stvari u životu koje jednostavno moraš realizirati, na ovaj ili onaj način. Ovo s Marjetom je bilo posebno emotivno, zbog njegove prerane smrti, zbog prijateljstva koje traje od naših tinejđerskih dana...moram istaknuti da je tu ogromna zasluga Istaske županije koja je apsolutno podržala projekt koji smo inicirali Fric i ja, a to je da njegov autorski materijal, Istarska Renesansna Avantura koji je snimljen 1996. s tadašnjom ekipom i prijateljima iz pulsko/žminjske punk rock scene prilikom jednog njegovog dolaska iz New Yorka u Pulu, objavimo kao LP izdanje pod etiketom Rock Galerija records. Foto album pulske rock scene, projekt, također podržan od Županije. Grad Pula i tadašnji Odjel za kulturu nije bio zainteresiran za projekt, što bi bilo logično, jer radi se o povijesti pulske rock scene. Sredstva koja je Županija odvojila činila su se dovoljna za pripremu i tisak albuma, no kako se projekt razvijao i animirao rokere, bivše i sadašnje, njihove obitelji, autore, fotografe da dostave Rock Galeriji fotografije bendova i pojedinaca, količina materijala koja je potom pristizala prisilila nas je da dva puta odgodimo izlazak Foto albuma na svjetlo dana. Na kraju knjiga je višestruko nadmašila početne, zamišljene gabarite i sad imamo dokumentirano 70 pulskih bendova i pojedinaca s više od 500 fotografija na 208 stranica. Reakcije na album su 98% pozitivne. Istaknut ću pohvalu jednog od najboljih rok novinara s ovih prostora Vladimira Stakića koji je nedavno u Puli promovirao svoju knjigu intervjua “Prebojana sećanja”: “Fenomenalna vam je knjiga! Svaka čast! Realno ti kažem.., stvarno sam superprijatno iznenađen kako je osmišljeno i izvedeno. Odlično je prelomljeno, dobar izbor slika i za svaku grupu bitni podaci. Bolje od skoro svih domaćih rok foto monografija koje sam video do sada.”
Jedno vrijeme ste bili u svojevrsnoj nemilosti odjela za kulturu, no čini se da su se te tenzije ipak smirile. Koliko je teško raditi ovakav posao bez ozbiljnije potpore lokalne samouprave?
A je, bilo je u vrijeme Zoričića vrlo visokih tenzija, nesuglasica, koje su se na kraju odrazile na naše prijavljene programe za koja smo dobivali mizerna, ponižavajuća sredstva iz proračuna a uglavnom su nam programi bivali odbijani kao nekvalitetni.Ne kažem da su nam programi ili projekti koje predlažemo Odjelu za kulturu najbolji i fenomenalni ali čekaj malo, kad vidim kasnije ‘ko je sve dobio i kolika sredstva stvarno popizdim. Za mnoge od njih smo stvarno spejs šatl. Ali problem je i to njihovo bodovanje programa. Kad dobijemo odbijenicu i obrazloženje zašto nismo prošli na natječaju, ne mogu vjerovati. Kao, program vam nije kvalitetno i jasno obrazložen, nemate u programu inkorporirane pulske umjetnike, niste uzeli u obzir mlade, umirovljenike... Dobro i? Pa radimo izložbu ili promociju knjige nekog autora u Rock Galeriji na koju će doći Puljani, njihovi gosti, svi koji se tada nađu Puli vidjeti nešto što bez nas ne bi vidjeli ili čuli. Šta moram filozofirati i naširoko objašnjavati program.? Jednostavno je, ako ima zainteresiranih za ono što radimo, doći će i umirovljenici i mladi i lokalni umjetnici bez obzira kako je program napisan. A zainteresiranih ima, i to ne samo kad je neko otvorenje kao kod većine pulskih galerija nego konstantno dolazi publika kad smo otvoreni. A sad? Mislim da će biti bolje. Dolazak Paole Orlić na mjesto pročelnice Odjela za kulturu zrači optimizmom i mislim da se otvaraju vrata za kvalitetnu transformaciju tog “administrativnog jezika” i pristupa koji prevladava u natječajnoj dokumentaciji i izvješćima koje predajemo po izvršenju programa i koji dovodi do uravnilovke, pretvoriti u stvarne, realne potrebe kulture grada Pule. A to što mi radimo jest kultura, Rock kultura. Moram napomenuti da ideja pulskog Rock muzeja datira još iz 2016. godine kad je pročelnica za kulturu bila Jasmina Nina Kamber, s kojom sam vodio razgovor o toj temi. Kao prvo, bio sam šokiran koju količinu potpore sam dobio s njene strane za realizaciju tog projekta, kao drugo rekla je da sami izvidimo neki gradski prostor koji je tenutačno zatvoren a nama interesantan da bi što prije ušli u projekt...vidio sam kod nje tu želju da se naša slavna pulska rock povijest arhivira i ponosno prezentira i da Grad Pula ima još jedan kvalitetan sadržaj za pokazati. Naša je krivnja što nismo tada projekt realizirali, bilo je pre ambiciozno osnovati Rock muzej... ali došla je 2021. godina i Rock Galerija je otvorena.
Nedavno ste s Gradom Pula produžili suradnju, što znači da se ide dalje. Koji su vaši planovi za naredne godine, ajmo reći neki dugoročniji planovi?
Sa skoro godinu dana zakašnjenja potpisan je novi ugovor s Gradom Pula na pet godina o korištenju prostora bivšeg autobusnog kolodvora, tj. prostora bifea u Carrarinoj ulici. Planovi su već davno zacrtani, generalno gornji kat staviti u funkciju, do sada smo tamo napravili, eksperimentalno, dva eventa, i uvidjeli način kako sve to finalizirati. Do kraja godine imamo u programu izložbu Đoser&Tusta, izložbu “Zaustavljeni riffovi” prerano preminulog pulskog fotografa Robija Kolđeraja, planiramo program “Knjige koje sviraju” promocije knjiga i autora koji se bave rock tematikom. Naravno, i dalje vrijedno prikupljamo i arhiviramo sve o pulskoj rock sceni.
Rock Dock po treći put je ono što slijedi. Vidljivo je da posjetitelji iz godine u godinu mogu gledati sve aktualnije dokumentarne filmove vezane uz rock, a ove godine među njima je i film o Vladi Divljanu. Kako je uopće nastala ideja za ovu manifestaciju?
Rock Dock je revija dokumentarnog “domaćeg” rock filma koja ove godine ide već treći put za redom. Pružamo priliku autorima rock dokumentaraca da predstave svoje filmove, a i pulskoj publici da u nesvakidašnjem ambijentu Rock Galerije pogledaju akualne uratke regionalne dock scene. Ponosni smo što smo uspjeli dobiti dokumentarno animirani film Marka Đorđevića “Iza osmeha” o Vladi Divjanu koji će i otvoriti ovogodišnji Rock Dock, imamo filmove XXX o srpskoj punk grupi SiX Pack, zatim “Novi val 40 godina nakon” u produkciji CMC televizije, te garažni dokumentarac “100 dB” o dugovječnom slovenskom bendu Indust Bag iz Metlike. Za kraj u subotu prava poslastica: Grandpa Guru dugometražni dokumentarni film o bendu Kultur Shock i lideru Srđanu Đino Jevđeviću. Zahvala svim producentima na nevjerovatnoj lakoći dogovaranja projekcija. Izuzetan “filing”, izuzetni ljudi.
U vašim planovima često se spominje i Spomen soba. Puno je rockera koji više nisu među nama, a koji su stvarali povijest pulske i istarske rock scene. Kako napreduje taj projekt?
Kao što sam rekao ranije, završavanjem planiranih radova na gornjem katu Galerije a tu prije svega mislim na instalaciju kvalitetne rasvjete, stvaraju se uvjeti za početak “punjenja” prostora Zone B prikupljenim materijalima pa tako i u jednom odvojenom dijelu realizacija Spomen sobe. Rok je do kraja godine.
(Nenad Marjanović dr Fric)
