Danilo Šerbedžija otvorio novi ciklus: bez zadrške o umjetnosti, nasljeđu i stvarnosti

Danilo Šerbedžija otvorio novi ciklus: bez zadrške o umjetnosti, nasljeđu i stvarnosti-160286

IZVAN KADRA U PULI: ISKRENI RAZGOVORI O FILMU, SJEĆANJIMA I DRUŠTVU
U intimnom ambijentu pulskog Caffe bara La Resistance 29. travnja 2026. održana je prva večer novog ciklusa filmskog programa „Izvan kadra“, u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta – Pododbor Pula. Program je otvorio redatelj Danilo Šerbedžija, u razgovoru koji je vodio profesor povijesti i filmofil Igor Šaponja, nakon čega je prikazan njegov debitantski film 72 dana.

Večer je protekla u opuštenoj, ali sadržajnoj atmosferi, gdje su se prirodno isprepletali film, osobne uspomene i šira društvena pitanja. Šerbedžija je odmah istaknuo posebnu povezanost s Pulom – gradom kojem se rado vraća zbog ljudi, prijateljstava, ali i činjenice da je upravo ovdje započeo rad na svom prvijencu.

Govoreći o karijeri, osvrnuo se na filmove Tereza37 i Dražen. Prvi mu je, kako kaže, najosobniji, dok je drugi ostvario veliku gledanost u kinima. Posebno je izdvojio izazove rada na filmu o Draženu Petroviću, naglasivši da je produkcija bila vremenski ograničena zbog obilježavanja 60. obljetnice rođenja legendarnog košarkaša. Unatoč tome, istaknuo je koliko mu je značila podrška Petrovićeve obitelji, budući da mu je Dražen bio idol iz mladosti.

Razgovor se potom vratio na 72 dana, projekt čiji korijeni sežu još u vrijeme njegova služenja vojnog roka 1989. godine. Iako je scenarij prvotno bio zamišljen za američki kontekst, radnja je kasnije smještena u Liku. Film je sniman u skromnim uvjetima, ali uz snažnu podršku ekipe i lokalne zajednice. Šerbedžija je posebno emotivno govorio o osobnoj povezanosti s lokacijama snimanja, ističući kako su pojedini prizori snimani na mjestima vezanima uz njegovu obiteljsku povijest.

Na pitanje kako je kao mladi redatelj okupio vrhunska glumačka imena, odgovorio je otvoreno: prezime može otvoriti vrata, ali nosi i određeni teret. Prisjetio se i teških iskustava iz ranih devedesetih, obilježenih prijetnjama i neprijateljskom atmosferom prema njegovoj obitelji. Ipak, osobne veze i povjerenje glumaca odigrali su ključnu ulogu u realizaciji filma.

Govoreći o glumačkoj ekipi, istaknuo je da su neka poznanstva bila dugogodišnja, dok je Nebojša Glogovac prihvatio ulogu tek nakon čitanja scenarija – i to s velikim oduševljenjem. Šerbedžija ga je opisao kao jednog od najvećih glumaca svoje generacije.

U analizi filma, Igor Šaponja naglasio je kako 72 dana vjerno prikazuje složene odnose u poslijeratnoj Lici, osobito kroz dinamiku likova koji istovremeno sukobljavaju i surađuju. Redatelj je dodao kako se, po njegovu mišljenju, u tom prostoru od devedesetih do danas malo toga suštinski promijenilo.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri bio je Šerbedžijin osvrt na društvene podjele i sukobe:

„Naša ludost je to što se koljemo, svađamo, ubijamo oko neke zemlje koja je ista sto metara lijevo i sto metara desno – isto blatna, isto crna, isto crvena, a svi smo ispomiješani.“

Govorio je i o svom radu u Zagreb filmu, gdje vodi igrani program, te o nedavno dovršenoj restauraciji filma Akcija Stadion. Naglasio je važnost suprotstavljanja povijesnom revizionizmu i istaknuo ulogu filma kao društvenog korektiva:

„Moramo govoriti o problemima i o stanju u društvu ili to nije film. Mi smo korektiv društva, tko god bio na vlasti.“

Poseban naglasak stavio je na mlade autore, kojima kroz svoj rad nastoji otvoriti prostor za razvoj i produkciju novih projekata.
Najavio je i novi film posvećen generaciji devedesetih, obilježenoj ratom i njegovim posljedicama – od naglog bogaćenja do ovisnosti i trajnih trauma.

Osim filma, dotaknuo se i svoje dugogodišnje ljubavi prema glazbi – bluesu, rocku i punku. I dalje aktivno svira, a posebno je istaknuo povezanost s pulskom scenom kroz bend Filji di Bruno Atomiko, kojeg se publika i danas rado prisjeća. Prisjetio se i zajedničkih druženja iz tog razdoblja, uključujući i praćenje Svjetskog prvenstva 1998. godine.

Večer je zaključena razgovorom s publikom, a u opuštenom završetku Šerbedžija je kroz šalu primijetio kako se posjetitelji češće žele fotografirati s njegovim ocem nego s njim, što je izazvalo smijeh i spontani pljesak.

Program „Izvan kadra“ nastavlja se tijekom godine novim susretima s istaknutim filmskim autorima, potvrđujući da Pula i izvan festivalske sezone ostaje prostor živog, otvorenog i relevantnog dijaloga o filmu i društvu.

(dv)