MUSSOLINI JE I U SVOJOJ BIOGRAFIJI SPOMENUO TAJ DAN U PULI 
Mussolini je u Istri bio najmanje triput. U Puli je prvi i jedini put bio 21. rujna 1920., dok je još bio "samo" vođa fašističke stranke, kada je održao govor u kazalištu Politeama Ciscutti, između ostalog kazavši da "pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine... Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i Dinaridi: vjerujem da se može žrtvovati 500.000 slavenskih barbara za 50.000 Talijana." 

Navodno je, kada se nakon govora namjeravao obratiti okupljenim građanima pred zgradom kazališta, od jednoga Puležana (po drugim pričama Puljanke) dobio trisku, ali iako neki tvrde da se radi o urbanoj legendi jer nema ozbiljnih potvrda toga događaja, ipak je popriličan broj radnika potvrdilo da je Mussoliniju prišao radnik i priljepio mu dvije triske (pljuske, šamara). Diljem Istre odmah se proširio glas da je "Mussoliniju da dvi triske jedan delavac".

Armando Černjul je 1977. godine u Fokusu ispričao svjedočanstvo tada 75-godišnje Palmire Albanese koja je bila živi svjedok tog događaja. Ona je bila dio skupine koja je organizirala demonstracije protiv čovjeka koji je nakon samo dvije godine postao Duce. 

"Budući da smo znali da će toga dana Pulu posjetiti Mussolini, s nekoliko drugova trebalo je rasporediti mnoštvo građana oko pulskog kazališta, tako da Mussolini naiđe na snažan val negodovanja, nakon izlaska iz kazališta, gdje se zadržao četiri sata." - rekla je gospođa Albanese i nastavila:

"Kad je Mussolini izašao iz kazališta, bila sam udaljena od njega možda desetak metara. Bio je uvjeren da će ga dočekati buran pljesak, ali prevario se, jer ono što smo mu priredili, mislim da je rijetko gdje doživio. Ljudi su bili ogorčeni, pokazivali su mu šake i vikali "Dolje Mussolini!", pokušavao je Mussolini nešto reći, te je počeo "Cittadini di Pola...", a onda se dogodilo ono najvažnije: prišao mu je radnik koji je stajao veoma blizu i prilijepio mu dvije snažne pljuske, a zatim nestao među mnoštvom. Mussolini se sav tresao od bijesa i požurio prema automobilu. Nikad u životu nije zaboravio pljuske koje je dobio u Puli. Zato u ovaj grad više nije dolazio." 

Nakon tog incidenta, Mussolini nije ništa poduzeo protiv tog radnika, jer mu je želja bila da se taj događaj što prije zaboravi. Ipak, Mussolini se osvetio stanovništvu, odnosno proletarijatu Pule, jer nedugo nakon njegovog odlaska iz Pule, fašisti su zapalili Radničku komoru, sjedište Internacionalnog kluba, a opustošili su i tiskaru u kojoj se štampao "Il proletario". Pri zapaljenju Radničke komore, ubijen je i mladi radnik i komunist Luigi Scalier. 

Čak se i u njegovoj biografiji spominje događaj iz Pule. 

"Sredinom rujna 1920. godine odlučio sam održati govor u "crvenoj" Puli...Oduševljenje nije bilo tako veličanstveno kao u drugim gradovima...Mislim zbog toga što su moji neprijatelji nagovorili skupinu radnika da javno demonstrira." - piše Mussolini u svojoj biografiji.

Spomenimo i da je 1929. godine fašistički diktator, tada već Duce, naredio sucima i javnom tužiocu Tribunale speciale u Rimu da se privremeno presele u Pulu, gdje je održano suđenje istarskom rodoljubu, seljaku Vladimiru Gortanu i njegovim drugovima, a Vladimir je bio prvi Hrvat kojeg je Mussolinijev sud osudio na smrt. 

(rex/izvor Focus, Yugopapir, Armando Černjul)