PIŠE : DENIS KOŽLJAN
Samo nekoliko riječi, iako ovaj problem zavrijeđuje puno više. Rak, neizlječiva bolest koja sve
više napada i prijeti, satire i mlado i staro, i pušače i nepušače, i alkose i one koji alkohol na usta stavili nisu, i žene nježniji spol, i muškarce koji se prave toliko nadmoćniji i hrabriji...iako plaču za svaku pa i najmanju zubobolju.

   O problemu raka kao neizlječive bolesti, mislim da je suludo govoriti , danas u 21. stoljeću kad je toliko znanstvenika dobilo priznanja i Nobelove nagrade za medicinu, a adekvatan se lijek još uvijek našao nije. Šta onda reći, ima li nade ima li neke svjetlije budućnosti? Mislim da
nema....Ja jesam buntovnica i imam neki svoj način razmišljanja o svakom problemu, no, mislim
da nas kao ljudsku zajednicu više ništa ne može spasiti i da sve više tonemo u svakom pogledu.
Novaca za preventivu, konzumiranje zdravije i prirodnije hrame, nemamo, pa jedemo ono što nađemo i možemo, onda se tako svakim danom trujemo i završavamo u bolnicama psihički slabi ugledavši raznorazne dijagnoze koje ne slute na dobro. Rak dojki, debelog crijeva, tumor limfi, mozga, maternice...strah je čovjeka više i pomisliti na to, pa nam i najmanja temperatura postaje
teret i predstavlja zabrinutost.

   Ništa, ama baš ništa nije kao prije, rađa se sve manje, umire sve više, otrovan je zrak koji nas okružuje, otrovna je hrana koju jedemo i voda koju pijemo, zagađena je ljudska psiha, čovjek je jednostavno osuđen na više manje bezuspješnu borbu sa vjetrenjačama....Stres je neminovan, a
onda isti za sobom povlači sve ostale boljke koje kad jednom prorade, poput vulkana, RAK-
tumor ili kako ga već zovemo, udara tamo gdje smo najtanji, širi se metastazama, otvara kaverne
pluća, srca, krvi, nervnih čvorova...Interesantno je samo...toliko se u svijetu troši za
unaprijeđenje znanosti, toliko je kroz povijest pronađeno lijekova koji su nas spasili od
tuberkuloze, kuge, pronađena raznorazna cjepiva, protuotrovi....A RAK I DALJE DIVLJA, UZIMA SVAKODNEVNO TISUĆE ŽIVOTA, ostavlja domove bez očeva i majki, ostavlja roditelje bez djece....O da, i ono najtužnije od svega...ostajem pesimist u cijeloj priči...mislim s razlogom....