Dan pobjede

Piše: Vladimir Kapuralin

Devetog maja službeno je završen II. svjetski rat na tlu Evrope, kapitulacijom njema?kih snaga, ?emu je prethodio ulazak vojnika Crvene armije u Berlin i monumentalno vješanje Sovjetske zastave na zgradu Reichstaga. De facto II svjetski rat još nije bio završen, jer je on na Pacifiku okon?an brutalno u augustu iste godine bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, ?ije nevine žrtve valja respektirati i ovom prilikom. Rat još nije bio završio ni za jedinice Jugoslavenske armije, kojima su kvislinške snage pružale otpor još punih 7 dana, u nastojanju da se predaju engleskim trupama na Bleiburgu, boje?i se srdžbe naroda zbog po?injenih zlo?ina. Tamo ?e se 15. maja sjatiti uz prepoznatljivu ikonografiju dio onih koji još uvijek dišu i misle ustaški. Deveti maj je ustanovljen kao Dan pobjede i ?itava ga antifašisti?ka i miroljubiva javnost slavi kao takvog, mislivši pri tome da je tada dobro pobijedilo zlo. Tako je to i izgledalo nakon završetka rata. Danas smo svjedoci nekih drugih tokova, sve više se potiru dostignu?a pobjede dobroga nad zlim. Oni koji su ostvarili tu pobjedu danas su gra?ani drugog reda, a oni koji su žrtvovali svoje živote danas im se ruše spomenici, obilježja i ukidaju imena ulica. Najsvježiji primjer je rušenje poprsja mlade SKOJ-evke Tonke Lorencin.

Tome treba dodati i kukavi?ko skidanje poprsja Moši Pijadi, Borisu Kidri?u i ?uri Salaju. Ali ta mra?na dijela restauracije ne doga?aju se samo kod nas. EU je taj dan proglasila Danom Evrope. A ta današnja Evropa Maastrichta, nije Evropa rada i gra?ana koji slobodno upravljaju, nego Evropa krupnog kapitala, profita i eksploatacije, koja sve više u?estvuje u nametanju drugim vanevropskim narodima onoga zla kojeg se sama uz velike žrtve oslobodila pred 62 godine. A u vlastitoj ku?i stvari teku ovako: U Istanbulu je prilikom Prvomajskih demonstracija na Taksim Squeru, u brutalnom napadu policije teško ozlije?eno na stotine demonstranata, uhapšeno je 1100 ljudi me?u kojima 600 pripadnika KP Turske, me?u uhapšenima su i ?lanovi patriotskog fronta, sindikata revolucionarnih radnika, sindikata javnih radnika, sindikata inženjera i arhitekata, sindikata doktora i stomatologa, kao i ostalih strukovnih sindikata.

Jedan glumac, ?lan KP Turske, još se u bolnici bori za život. Demonstracije su održane u znak sje?anja na tragi?ni doga?aj, koji se dogodio pred 30 godina, kada je 1. maja 1977. u herojskom sukobu sa režimskim snagama na tome mjestu ubijeno 36 radnika. Drugog maja u Budimpešti je uništen grob Janoša Kadra. Samo nekoliko dana prije toga u Talinu u Estoniji ubijen je mladi? u demonstracijama protiv demoliranja i premještanja spomenika podignutog u ?ast 270.000 poginulih vojnika Crvene Armije. U Poljskoj je ignoriraju?i veliki pokret protivljenja, vlada inaugurirala II. lustracijski zakon, koji ?e zahvatiti preko 700.000 ljudi, me?u kojima su i u?esnici dobrovolja?kih brigada, španjolskog gra?anskog rata, pripadnici pokreta otpora i drugi, a zakon zahva?a i demontažu antifašisti?kih spomenika i promjene naziva ulica i trgova. Na ujedinjenim progresivnim je snagama da ponovo povedu borbu za jednu Evropu solidarnosti antifašisti?kih temelja, u kojoj ?e slobodan gra?anin oslobo?en eksploatacije biti gospodar svoje sudbine u skladu s tekovinama 21. st.