SRETNI KRAJ POTRAGE
Priča o žuto-bijelom mačku Frediju, koja je protekla dva mjeseca povezala brojne građane Pula, ali i šire, završila je na najljepši mogući način - Fredi je pronađen i ponovno je doma, sa svojim vlasnicima u Rijeka.

Fredi je krajem studenog 2025. udomljen u Pulu, gotovo slučajno, ali s puno nade. Naime, kod roditelja vlasnice u Rijeci zatekao se gospodin iz Pule koji je odmah primijetio umiljatog mačka i poželio ga udomiti. On i supruga ranije su imali mačka punih 18 godina i veliki su ljubitelji životinja, pa se činilo kako je Fredi napokon pronašao idealan dom – s kaučem, sigurnošću i slobodom izlaska van kad god to poželi.

Fredijeva priča, međutim, započela je znatno ranije. Kao sasvim mali, prerano napušten i odbačen mačić, pojavio se u dvorištu obiteljske kuće u Rijeci. Da ga tada nisu počeli hraniti, ne bi preživio. Iako su mu vlasnici dugo pokušavali pronaći dom, to im nije polazilo za rukom. Njihova druga mačka, Gita, nije ga prihvatila, pa je Fredi imao svoj kutak vani – toplu, zaštićenu kućicu i redovnu hranu. Zimi su ga pokušavali zadržati u kući, ali Fredi je, naviknut na slobodu, najčešće želio van.

Vrijeme je prolazilo sve dok se nije pojavio “barba iz Pule” i zaljubio u njega. Tako je Fredi preselio u Pulu. S udomiteljem su se čuli svakodnevno jer je Fredi tih prvih dana bio zatvoren i vidno tužan – ipak je cijeli život imao slobodu kretanja. Dogovor je bio jasan: ako se ne prilagodi, vratit će ga natrag u Rijeku.

No, nekoliko dana kasnije, 21. studenog, Fredi je iskoristio priliku i pobjegao.

Od tog trenutka počinje višemjesečna potraga. Vlasnici su odmah stupili u kontakt s pulskim udrugama, krenule su objave na društvenim mrežama i potraga se širila iz dana u dan. Ljudi su zvali, slali poruke, fotografije i videozapise, ali nitko zapravo nije imao potvrdu da je vidio baš Fredija.

Vlasnici su, kad god su mogli, dolazili u Pulu, lijepili plakate, obilazili kvartove, dozivali ga – i svaki se put vraćali u Rijeku razočarani. Tijekom potrage upoznali su brojne divne ljude, volontere koji se svakodnevno brinu o pulskim macama, ali i druge vlasnike koji su tragali za svojim izgubljenim ljubimcima. Svaka nova poruka značila je novu nadu.

Kako kažu, posebno ih je dirnulo koliko su ljudi u Puli angažirani i spremni pomoći – susjedi su uzimali brojeve telefona, raspitivali se i javljali svaku sumnju. Nekoliko puta činilo se da je Fredi pronađen, ali bi se na licu mjesta pokazalo da je riječ o drugom, sličnom mačku.

Unatoč svemu, odustajanje nije bila opcija.

Nakon točno dva mjeseca potrage, 20. siječnja, vlasnici su još jednom poslali objavu, ovaj put s vrlo detaljnim opisom Fredijevih šara. Iste večeri javila se gospođa s fotografijom mačka s hranilišta. Iako mu se na slici nije vidjelo lice, osjećaj je bio jasan – to je Fredi. Ipak, nisu se htjeli prerano nadati.

Dan kasnije stigla je i snimka. Dileme više nije bilo – to je bio on.

Već sljedeći dan Fredi se vratio u Rijeku, u svoj zauvijek dom. Danas dobro jede, puno spava, ima svoje mjesto u kući i u dvorištu. Kako kažu njegovi vlasnici, žuto-bijeli mačak vratio je sreću u njihovu obiteljsku kuću.

Posebnu zahvalu uputili su svima koji su na bilo koji način pratili i pomagali u Fredijevoj potrazi – volonterima, građanima Pule, gospođi koja ga je prepoznala i javila se, ali i ekipi Regional Express koja je bez zadrške objavljivala svaku novu zamolbu. Njihova poruka svima koji traže svoje izgubljene ljubimce jasna je i snažna: "nemojte odustati – naše životinje izgubljene su tek onog trenutka kada ih prestanemo tražiti. Nadamo se da će i vaše priče dobiti sretan završetak."

Priča o Frediju dokaz je da se upornost, zajedništvo i dobri ljudi itekako isplate.

(Hana R.)