LETEĆI HOLANDEZ Piše : Pavle Pavlović Sada je lopta među mojim nogama i siguran sam da neću proći kao Dinamo u Beču, ili Stuttgart s Rijekom, a ni kao Hajduk sa Istrom 1961. Zato nema šanse da se rastanem od mog tablet-kompjutora. Palim ga svako malo i ponosno pokazujem tko sam i koliko vrijedim. Žao mi je što ga nisam imao dok sam se slikao sa ovom impresivnom ljepoticom kada mi se obraćala maznim, dubokim bas-baritonom uz neki od amsterdamskih kanala. Ma, uzalud su ona ili on sve ovo na sebe nabacili, predimenzionirali, kada su moć i centimetri na mojoj strani. Žao mi je što moram reći, ali i vi Istrijani daleko ste ispod mjera kojima se dićim! Dakako već znate odakle sam potekao. Iz zemlje gdje se ne hvali koeficijentima inteligencije, nego onim što je damama, logično je, najvažnije. Još ako smo uz to dobri tehničari, onda igri i radosti nigdje kraja... Proteklih dana češće sam navraao u coffeeshop gdje svi duvaju, dok ja zbog pravilne brige o zdravlju pijuckam isključivo tamna belgijska piva. Tu je vječito i ekipa što neprestano ispunjava listiće raznih sportskih kladionica. Često se hvale nekim dobicima, kao moj dobri prijatelj i kolega Boro Vučković sa Hrvatske televizije. A jedini Borin pogodak u posljednje vrijeme bio je onaj hrabri ulog na Istru 1961 protiv Bilih, dok je na posljednoj međunarodnoj tekmi Dinama potpuno izgorio… Nego, odoh ja od mojih važnih centimetara. S njima sam rasturio družinu zagriženih specijalista za sve vrste sportova, a posebno za nogomet. Imaju u ovom lokalu niz manjih ili većih ekrana što se gube u dimu lakih droga. Gotovo na svakom prikazuju drugu tekmu. Na jednom zaslonu trče i Mamićevi dečki. Dok sam ih pozorno pratio imao sam neki čudan osjećaj da je na toj slici iz sjajne Wiene nedostajao onaj Fric iz Pule pa da slatkom Maminju uzvikne nešto o pušenju njegovih skromnih centimetara. Elem, svi su truli sportski kockari odreda uložili na, koga bi drugog, modri tim iz Zagreba belog grada. Veselu atmosferu, što proizvode čudno smotane cigarete, vec na početku donekle je utišao onaj prvijenac Bečlija. Poslije je mašina braće Mamić zahuktalo krenula. Dok su oni zabijali na mom stolu su se rojile boce onog dobrog jakog “leffe” piva. Svi su željeli da počaste Hrvata sto im sreću donosi. Nakon svakog gutljaja, ono zbogom pameti bilo je sve bliže. Znao sam, hvataću se dobrog, sigurnoj taksija do kuće. Ovog puta neću dozvoliti gosponom miličnikima da mi slavodobitno pokazuju prepuhani alkohol metar. I dok me je pivce za živce lijepo uljulkivalo, kao po valovima pulskih Verudela, prenu me kanonada psovki i gotovo unisono - klote Croatia! Prokleta Hrvatska, prokleti nogometaši s Maksimira i, dakako, proklet i ja sam. Gledali su me prijeteći nakon onog zgoditka što je Austriju odveo dalje i njima iz đepa izbio već sigurne peneze. Dobro što sam se uplašio da će tražiti da im vratim svu lovu što su uložili u moje pivsko topništvo, nego vidio sam u očima nekih onaj razbijački navijački sjaj kada se sukobe Torcida i Bad blue boysi. Samo mi je još to trebalo. U trenu iz moje tupe bosanske glave sinu ideja vrijedna Teslinih pronalazaka. Prodornim glasom upozoravam da ima još nekih drugih vrsta opklada. Zagriženi hazarderi odmah pristaju. Palim tablet i kazujem da idemo sa pogadjanjem tko u Europi ima najviše centimetara za pohvaliti. Pokazujem im iz daljine tablicu muškosti objavljenu na internetu i kockanje pocinje. ( Uz tekst prilazem pomenuti link [url=http://www.targetmap.com/viewer.aspx?reportId=17476]http://www.targetmap.com/viewer.aspx?reportId=17476[/url] Kao i svi nacionalisti i lokal patrioti krenuli su zaokruživati svoje zemlje. Ja, zaboravio sam da kažem da u drugoj najnaseljenijoj drzavi na svijetu ( kakva je Nizozemska) ima više od 180 raznih nacija. Ustvari u ovoj ekipi što me je do maloprije častila najmanje je “tulipana”. Njih nekoliko izdvajaju se galamom i prepotencijom. Posebno onaj što me je još davno, o čemu sam već pisao na ovom mjestu, provocirao izravnim pitanjem jesam li homo? Kao da ga zanima pijem li kavu ili čaj, da bi uz podcjenjivački izraz na faci, dodao da toga ne može biti u zemlji iza željezne zavjese ( misleći na bivšu Jugoslaviju). U želji da ublažim njihove financijske gubitke zbog Fricovog Mamića, predložio sam da pripadnik pobjedničke nacije dobija besplatno piće. Sakupio sam papiriće sa centimetarskim prognozama. Srećom, među kladioničarima nije bilo nikoga iz Latvije. Ti su, ipak, bili konkurencija za uvažavanje… Dakle, krenulo je sa izvlačenjem. Izvukao sam listić na kojima je označena Belgija. Pogledali smo moj tablet. Odgovor je bio - 9.99 centimetara. Dvojica iz Antwerpena su bili zadovoljni. Slijedila je Njemačka, koja je bila mnogo bolja. Čak - 15.1 cm. Onda su išli Francuzi - 11,2 cm. Ovdje je i sve više Bugara, jedva čekaju narednu godinu pa da počnu raditi na bijelo, dosta im je najgorih poslova na crno. Rezultat za bivše susjede, s kojima smo graničili dok smo bili u onoj velikoj zemlji, je 12.97. Kao i u nogometu, do sada suvereno vode Švabe. Onda idu listići nekih amsterdamskih Srba. Odgovor je mršav 10.95 cm. Pa jedan Slovenac, što se odnedavno priključio društvu. Za njega nešto bolje - 11.12 cm. Već nestrpljivo dobacuju da krenem s mojom Hrvatskom. Tražim rezultat i zadovoljan sam. Bolji je i od Srba i Slovenaca, cak -12.31 cm. Haj’mo sada sa zemljom domaćinom - Nizozemskom. Glazba u lokalu kao da je prestala zbog važnog trenutka. Ozarenog lica obraćam se onom bezboraznom gayu i deklamujem - Nederland is acht koma sevenenzestag! Zacrvenio se, hoće da pukne zbog tih smjesnih i potcjenjivačkih 8,67 centimetara. I dok likujem trojica Švaba glasno traže besplatno piće. Važno ih zaustavljam, vadim putovnicu i pokazujem mjesto rođenja. Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Rekord je kao onaj Boltov po aktualnim atletskim nadmetanjima. BiH se ponosno predstavlja sa, čak, 17.99 centimetara. Apsolutni šampion cijele Europe! Prekidaju mi ponosno sepurenje : - Paul, tko to u tvojoj Bosni ima toliki. Srbi, Hrvati ili Bošnjaci? - Jongens ( dečki), to je potpuno nevažno. Prvi put je BiH od Daytona potpuno ujedinjena. Nije to zasluga ni domaćih političara, niti međunarodne zajednice nego jedino centimetara muškog ponosa koji su ponovo probudili uspavani duh bratstva i jedinstva među domorodačkim plemenima uz obale Bosne, Vrbasa, Drine i Neretve.