GRADSKA GALERIJA PULA
Sumnja je mali anagram autorovog prezimena (bez kvačice na slovu S i bez slova O), a radi se o alatu za preispitivanje datosti. Biti će izložena velika platna, mahom nastala ove godine. Riječ je o novom ciklusu na velikim formatima na kojem prevladava svjetlija paleta sa motivima istarskih šuma, distopijskih pejsaža, smeća i flamingosa ...

Gradska galerija Pula - Galleria civica di Pola, Kandlerova 8, od 4.5. u 19 sati

'Nove slike Bojana Šumonje nastavljaju jednu od najljepših priča hrvatske suvremene umjetnosti.  Nakon tridesetak godina stvaranja kojima je značajno utjecao na genezu i razvoj novije istarske suvremene umjetnosti, kao što je i svojim morfoloških, stilskim te idejnim inovacijama dao izuzetan doprinos suvremenom hrvatskom slikarstvu sada je Bojan započeo svoju novu slikarsku avanturu. U Šumonjinim novim slikama dakako da prepoznajemo njegov specifičan i prepoznatljiv autorski rukopis, ali one odišu drugačijom atmosferom koju definira bitno svjetlija paleta kao i zasićena, bogata, svojevrsna horror vacui kompozicija. Naglašeni plasticizam i skulpturalna volumnioznost oduvijek su bili karakteristični za Šumonjino stvaralaštvo, međutim one su sada manje akcentirane i stapaju se s ornamentalnim prostorom koji suvereno vlada ovim autorovim radovima. Bojanov je slikarski izraz začet u poetici anakronističkog slikarstva te ne čudi njegov neskriveni interes za povijest umjetnosti i one autore koji su slikarski dio te povjesti stvarali. Ako smo u ranijim radovima nalazili reminiscencije na stvaralaštva Hansa Holbeina mlađeg, Diega Velazqueza, Francisca Goye, Williama Blakea ili Pabla Picassa, njegov recenti opus zadire u nešto daljnju prošlost pa možemo govoriti o autorovim podsvjesnim zazivima Hieronymusa Boscha, Paola Uccella, Benozza Gozzolia, ili da ostanemo u Istri, Vincenta iz Kastva (donji pojas Poklonstva kraljeva iz Berma). Upravo umjetnost tih ranorenesansih slikara određuje ornamentalni prostor kojeg sada susrećemo na Bojanovim slikama. Za njega je karakteristično da se slikana površina što više zapuni ritmičkim nizanjem motiva (najčešće vegetabilnih, animalnih i ljudskih), koji se preklapaju ali istovremeno i izdvajaju iz slobodnih nizova linija koje se međusobno isprepliću, a svojim gomilanjem stvaraju specifičnu, zgusnutu prostornost. Bez sumnje je da je Bojan novim slikama učinio značajan stilski iskorak kojeg osim novog osjećaja prostornosti krasi i lepršavi, ali upečatljiv kolorit. Široki spektar boja međusobno se isprepliće, bez obzira na njihove osnovne kromatske razlikovnosti što, sa spomenutim prostornim inovacijama, Šumonjinom slikarstvu pridodaje potpuno novu dimenziju. Na novim Bojanovim slikama i nadalje nailazimo na središnji lik ili motiv, odnosno na grupe narativnih subjekata oko kojih se kreira autorova priča te na taj način zadanost ornamentalnog prostora gubi svoju primarnu dekorativnu ulogu već naglašava pripovjedni obrazac i simboliku koja iz njega proizlazi.
Subjekti većine slika ovog ciklusa su ptice, točnije plamenci ili flamingosi, a za razlog njihovog korištenja autor navodi:...Kontemplirajući nad recentnim stvaralaštvom suvremene slikarske produkcije, uočio sam da su to već toliko iskomercijalizirani motivi da sam ih počeo doživljavati kao  ”izlizane suvremene arhetipove”  koji su postali idealni za izrugivanje s trendovima koji su daleko od suštine... Taj autorov citat uklapa se u idejna i morfološka polazišta njegovog cjelokupnog stvaralaštva koje, osim u samim počecima, nije robovalo trendovima, već ga je naglašenom individualnosti pozicionirala kao jednog od prvih hrvatskih slikara koji je shvatio bit i citatnost postmoderne. Međutim, smatram da plamenci imaju i svoji drugi razlog prisutnosti na ovim Šumonjinim platnima, a to je istinska prirodna ljepota tih ptica elegantnih linija koje postaju osnovnim pokretačima permanentnog gibanja Bojanovog novog prostornog sustava, dok žarki kolorit njihova perja inicira kolorističku rapsodiju kojom odišu ove slike. Također je bitna njihova uloga kao osnovnog subjekta slike jer predstavljaju snažan i izraziti kontrast distopijskoj okolini u kojoj se nalaze. Premda prva nastala slika ovog ciklusa (jedina manjeg formata) ne prikazuje ekološku kataklizmu kao ostale, plamenci su smješteni u ambijent u kojem nikad nisu boravili i koji nije njihovo prirodno stanište – brezovu šumu. Tim finim interludijem Bojan započinje stupnjevanje kontrastne jukstapozicije te lijepe i plemenite ptice prema okolišu u kojem je smještena pa stojeća jata flamingosa viđamo u posječenoj šumi, ispred industrijske zone ili na gradskom smetlištu. Svijest o ekološkom zagađenju Bojan nastavlja prikazivati i u drugim slikama ovog ciklusa  poput WTF is Rudy? gdje na smetlištu umjesto plamenaca sada susrećemo lava i božićnog jelena ili u kompoziciji Kako sjebati zmiju kojom dominira plavo obojena lubanja smještena na starom madracu bačenom u šumu i oko kojeg plaze zmije. Dvije slike iz ciklusa upozoravaju nas da osim ekološke proživljavamo i socijalnu krizu jer prikazuju neuredno i zapušteno sklonište u kojem gusto zbijeni migranti spavaju snivajući snove koji su im ostali jedinom nadom. Na slici Nove situacije traže nove grimase, idem ja sad ponovo se nalazimo na smetlišu s kojeg se udaljava sam autor, prikazan s leđa u društvu pognutog i žalosnog plamenca.
Sama narativna struktura ovih, kao i ranijih Bojanovih kompozicija obogaćena je likovima iz crtanih filmova kao što su Bugs Bunny, Donald Duck ili Teddy Bear te istom manirom naslikanih životinja poput srne, jelena, lava, zeca ili zmija. Te su životinje svojim dimenzijama znatno manje od osnovnih subjekata kompozicije, a služe kao profinjeni akcenti koji surovoj realnosti današnjeg svijeta suprotstavljaju metafizičnost mašte koja nam, kao u slučaju izbjegličkih snova, ostavlja otvorena vrata nade da budućnost možda i ne mora biti toliko crna, premda današnja civilizacija tome nesmiljeno vodi.  Kako sjebati zmiju retoričko je pitanje kojim Bojan parafrazira pitanje iskupljenja Istočnog grijeha ili prevedeno u jezik sadašnjosti; da li smo sposobni izaći iz trenutačnog političkog, socijalnog, korporacijskog i medijskog kaosa, savladati zlo, prekinuti ratove, te ponovo povjerati u čovjeka i snagu njegova duha, odnosno vratiti izgubljeni raj', kazao je Mladen Lučić.


ŽIVOTOPIS

Bojan Šumonja
Rođen je u Puli 29.10.1960.
Završio je srednju umjetničku školu u Puli te diplomirao na Accademia di Belle Arti di Venezia, odjel skulpture, u klasi prof. Tramontin 1984. Godine.

Jedan je od osnivača Hrvatskog Društva likovnih Umjetnika Istre.
Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) od 1987.
Bio je član vijeća za vizuelnu umjetnost grada Pule, Istarske Županije i vijeća za vizuelnu umjetnost pri Ministarstvu kulture RH.
Jedan je od autora Istarske kulturne strategije.
Član je HDLU Istre (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre) i Umjetničke organizacije ROBOT, Pula, te umjetnički direktor galerije Poola u Puli.

Izlagao na preko 200 skupnih i 100-tinjak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Predstavljao Hrvatsku na mnogobrojnim međunarodnim projektima i izložbama.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad. 2007 u izdanju  Hdlu-a Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu čiji tekst potpisuje Igor Zidić.

Radovi mu se nalaze u stalnom postavu Moderne galerije Zagreb, u fundusu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Zavičajnog Muzeja grada Rovinja, Obalnih Galerija u Piranu, te u mnogobrojnim područnim gradskim i privatnim zbirkama.

Živi i radi u Puli.

(REX)