NOVI PROGRAM
Kazalište DR. INAT poznato diljem svijeta po svom predanom angažmanu u produkciji i predstavljanju fizičkog neverbalnog teatra, upustilo se u novu dramsku pustolovinu: hibrid verbalnog i fizičkog teatra. DR. INAT predstavlja jednosatni dramski prikaz sve univerzalnijeg ljudskog stanja. Umjetna inteligencija ili ljudska glupost, ili ludost? U svom prepoznatljivom kazališnom jeziku, negdje na sjecištu molova i durova, u spoju dimenzija istih vibracija i različitih frekvencija, sinergiji govora duše i tijela, predstava poziva sve da preispitaju vlastite stavove o umjetnoj inteligenciji i njenom utjecaju na transformaciju društva, umijeća komunikacije i svakodnevnog života, i da se prije svega pozabave sami sobom i spoznajom vrijednosti vlastitog ljudskog iskustva.
Koreografkinja Sonja Pregrad sa šest plesačica i vokalnih izvođačica iz Zagreba i Bratislave – Ivana Bojanić, Viktoria Bubalo, Lana Hosni, Anna Javoran, Nika Pećarina i Eva Priečková, istražuje spektakl biljaka i biljnog života.
Kako prolazi vrijeme u svijetu bilja, kako biljke plešu, kako se kreću različiti dijelovi njihovih krhkih tijela, kako vole i imaju djecu, kako pate i umiru?
Promatrajući biljke kao metaforu, za autoricu i izvođačice one postaju drag kraljice. One pozivaju publiku da ih promatra iz vrlo bliske, intimne perspektive, a zatim i s distance, visoko na brdu, dok one prerastaju preko imaginarnog, takozvanog četvrtog zida kazališta. Pokreti proizlaze iz različitih svjetova – osjetilnih i osjećajnih, formalno i povijesno plesnih, vokalnih i poetskih, dočaravajući energetsku geometriju ovog plesa koji je ujedno i poema o (biljnom) životu.
Autobusna postaja na Petoj aveniji u New Yorku, kasno u noći. Vidno prestrašen i zbunjen Indijac, stranac u gradu koji ne razumije ni riječ engleskoga, susreće Joeyja i Murpha, razuzdane mladiće u ranim dvadesetima, na putu kući. Isprva ga jedva primjećuju, no njihova nagađanja o tome je li zbog tradicionalnog pokrivala „Indijac ili Turčin“ ubrzo prerastaju iz bezazlene šale u podsmijeh, uvrede, a zatim i fizičko nasilje. Njihova se igra sve više pretvara u okrutnu igru mačke i miša: zlostavljanje stranca povremeno prekidaju, dajući Gupti nadu da će mu ipak pomoći pronaći sina koji živi u Bronxu. Vrhunac nastupa kada iz telefonske govornice nazovu sina, no u trenutku kada Gupta uzme slušalicu, Murph presiječe telefonski kabel i, kao čin osvete za vlastiti promašeni život, nožem napadne Indijca. Teško ranjen, Gupta je u stanju ponavljati tek riječi kojih se sjeća s improviziranog „sata jezika“ s nasilnicima: „dobrodošao“ i „hvala“.
Iako se jednočinka bavi nasiljem i njegovim mehanizmima, rasnom netrpeljivošću, ksenofobijom i nemogućnošću međukulturalne komunikacije u američkom društvu kasnih šezdesetih godina 20. stoljeća, autor mlade nasilnike ne prikazuje kao tipične ulične kriminalce, već kao gubitnike s kriminalnom prošlošću, čije su odrastanje obilježili potpuni slom obrazovnih i socijalnih institucija. Njihovi postupci – svaki sljedeći besmisleniji od prethodnoga – duboko su iracionalni, potaknuti osjećajem vlastite beznačajnosti i konfliktom oko vlastitog identiteta.
Drama “Indijac želi u Bronx” drugo je dramsko djelo američkog dramatičara, scenarista i redatelja židovskog podrijetla Israela Horovitza, preminulog 2020. godine. Praizvedena je 1968., a autor je za nju nagrađen priznanjem za najbolje dramsko djelo. Na našim je prostorima prvi put izvedena u SNG Drama Ljubljana u sezoni 1995./1996., a ovu produkciju donosi nam Gledališče Koper.
Drama “Draga Jelena Sergejevna” uvijek se vraća u trenucima kada društva prolaze kroz bolne metamorfoze. Tako je bilo uoči raspada SSSR-a, tako je bilo u tranzicijskim zemljama 1990- ih, a tako je i danas kada se čini da se temelji obrazovanja, odgovornosti i povjerenja pred našim očima rapidno urušavaju. U hrvatskom kontekstu, gdje se obrazovanje sustavno zanemaruje umjesto autoriteta učitelja, nastavnika, profesora, odgajatelja koji uči i vodi, danas imamo figure koje se brane, opravdavaju i bore za elementarno dostojanstvo.
Sama radnja drame počinje gotovo bezazleno: četiri maturanta dolaze profesorici matematike na rođendan, nose cvijeće, osmijeh, uljudnost. No taj privid traje kratko. Tog su dana pisali posljednji ispit koji im otvara put prema državnoj maturi i nisu ga dobro napisali. Iza rođendanske čestitke krije se plan. U njezinom školskom ormariću zaključani su ispiti, a u njezinu džepu ili stanu negdje ključ koji im treba. Kada ga zatraže, profesorica odbija. U tom trenutku cijeli se svijet okreće i započinje okršaj između slabosti i sile, između integriteta i straha, između žene koja još vjeruje u smisao obrazovanja i mladosti koja želi rezultat pod svaku cijenu.
(REX)
