Piše: prof. dr. Ranko Bon
To?no kada Hrvatska bude ulazila u Europsku Uniju, baby-boom generacija ?e po?i u mirovinu, godina ?e najvjerojatnije biti 2011., a baby-boomeri ?e tada imati to?no 65 godina. Što ?e to zna?iti za Istru? Ukratko, postat ?e neka vrsta Floride. Ne Toskane, koja je zauvijek van dometa brizne Istre, ve? umirovljene Floride. Nijemci, Austrijanci, Nizozemci, Danci i drugi ?e u sve ve?em broju po Istri tražiti ku?e ne samo za odmor, ve? i za stalni boravak. Dolazit ?e ovamo u sve ve?em broju, a ima ih na milijune. Od 1946. do 1950. ih se rodilo izuzetno puno, odatle i pojam "baby-booma", a od tada u razvijenim dijelovima Europe nije bilo ratova. Ve?ina ih je još živa i zdrava. Tako ?e i Istra kona?no zabilježiti demografski rast.
Imu?niji baby-boomeri ?e prvo kupiti ku?e, najprije uz more, a onda po unutrašnjosti Istre. Naravno, mnogi su to ve? i u?inili. Potom ?e ovdje trošiti svoje mirovine, koje ?e za hrvatske uvjete biti pozamašne. Dobar dio tih novaca ?e vremenom i?i na zdravstvene usluge svih vrsta. Na koncu konca, gerijatrija je ozbiljan biznis. A potom ?e njihova djeca po?eti prodavati prazne ku?e koje su dobili na imovinskim raspravama. A djece, tada ve? u godinama, ?e biti sve manje. Što ?e biti poslije? Da li ?e se i djeca baby-boomera ovdje nastaniti zbog promjena klime u sjeverozapadnoj Europi? Teško je za sada reci, ali je ciklus koji sada slijedi posve jasan. Po?etke tog ciklusa osje?amo ve? više godina.
Ovdje treba dodati još jedan zanimljivi fenomen, koji je sve o?itiji u posljednje vrijeme.  Poslovni ljudi iz mirovinskih sustava sjeverozapadne Europe po Istri ve? par godina traže pogodne lokacije za umirovljenike koji ne?e biti u stanju sami kupovati ku?e. Ni u razvijenoj Europi nisu svi bogati, kao što Istrani ponekad zamišljaju. Za njih ?e biti gra?eni domovi, neki od kojih ?e za lokalne uvjete biti ?ak i raskošni. Ekonomska je ra?unica jasna: lakše ?e sve te ljude biti financirati u relativno nerazvijenoj Istri nego u skupim zemljama sjeverozapadne Europe.
Ovo se ?ini neminovnim razvojnim putem Istre, koja je na Mediteranu najbliža velikom broju zemalja razvijene Europe, a pogotovo mnogoljudne Njema?ke. Iz Minhena ili Be?a je do Istre samo pet-šest sati vožnje. A što na sve ovo imaju reci naši ljudi? Kada se floridizacija Istre pomene u razgovoru, oni se samo zgražaju. Još uvijek o?ekuju neku svijetlu budu?nost puno uzbudljivijeg tipa. Nije gerijatrija za njih. O?ekuju neki predivni turizam, koji ?e uz golf i polo njima donijeti silne pare. Kao i sigurne mirovine. U tome se skoro sigurno varaju. Od floridizacije ionako teško da ima svjetlije budu?nosti za nas poluotok.
Na koncu, što o najvjerojatnijem smjeru razvoja Istre imaju reci naš župan i njemu bliski ljudi, ili pak župan?i?i? Da li u gerijatriji vide budu?nost? Kako tu budu?nost namjeravaju uskladiti s turizmom i poljoprivredom na poluotoku? Nažalost, kao i uvijek kada se radi o ozbiljnim stvarima, oni na ovu temu nemaju reci ama baš ništa. Budu?i sitni mešetari nekretninama, oni ne mogu ni zamisliti Istru kao Floridu. Ono o Toskani su izmislili tek onako, kao foru. Bez obzira na to sto je gerijatrija potencijalno unosan posao, tako nešto je za njihove sposobnosti preveliki zalogaj. Naš župan i njegovi župan?i?i se i nadalje bave prodajom nekretnina bez nekih ve?ih ambicija. Ili pak vizija budu?nosti. Milijun kuna ovdje, milijun tamo, pa ?e ve? nekako biti. To je njihov krajnji domet.

Prof. dr. Ranko Bon
Predsjednik
Motovun - eko grad
Centar za održivi razvoj