ORDINACIJA dr FRICA
Asfaltiranje Prvomajske za neke je maltretiranje nedužnog naroda, a za one druge konačno rješenje jednog od najvećih problema Grada Pule. Kunu se neki da su ploče kojima je ova ulica bila popločana preko noći, mračnih 70-ih prošlog vijeka, zalivene betonom kako bi drugarica Jovanka Broz mogla bez problema prošetati do brodogradilišta Uljanik. Postoje i oni koji su spremni sve staviti na crveno polje da je ploče iz Prvomajske odnio, točnije otkupio, Ivan Nino Jakovčić.
Prijepori, međutim, nastaju kada se “oči u oči” na nekoj od društvenih mreža sučele oni koji tvrde da su ploče zabetonirane i oni koji tvrde da ih je za potrebe dvorišta za Sveti Juraj otkupio Nino Jakovčić. Kaže jedan komentar, koji je privukao brojne druge komentare, da je stvarno preko noći zabetonirana Prvomajska i da je asfalt odličan odabir za poravnavanje glavne pulske ulice zato što će ga kasnije biti puno lakše prekopavati. Uvijek treba za neki vrag – voda, plin, kanalizacija, optički kablovi, taman kad jedno završiš, otvori se drugo, pa kopaj po asfaltu radije nego da režeš beton ili vadiš ploče.
Ovoliko se komentiralo samo kada je u pitanju bila Thompsonova svirka, a u Istri je asfalt izazvao veću raspravu od MPT-a. Tijekom te žučne mrežne rasprave isprofilirala se skupina koja brani Jovanku i tvrdi da najpoznatija drugarica, pratiteljica druga Tita, nije išla u posjet brodogradilištu nego da se Prvomajskom prošetala nakon ručka u restoranu Ribarske kolibe, koja je tog dana otvorena u Puli.
Jebena dilema. Ali što s onima koji tvrde da ploča nije ni bilo u to vrijeme i da su zacementirane puno ranije? Radnici koji sada uređuju Prvomajsku tvrde da nisu naišli na nikakve ploče, iako su na nekim mjestima poprilično zaorali. Nema tragova ploča, možda da potraže kazete, cedeove, zvučne trake?
Da se mene pita, dilemu bi mogao razriješiti Bruno Langer. Vidim da se u Glasu Istre prisjetio svojih početaka u kojima spominje putovanje od Pule do Vodnjana u dva dana, presjedanje u vlakovima – pa da ga jebeš, on bi se morao sjećati tih ploča. Davno, davno bilo je… Naših ploča sjećam se, da, sjećam se. Uglavnom, postoji način da dođemo do istine. ( Piše: Nenad Marjanović Dr. Fric /Foto: AI Ilustracije)
