PETA BILJEŠKA O AMERIKANIZACIJI
I am alive!
16. prosinac 2009 u 7:14
Bez ikakve skromnosti, ovu ću note započeti hvaljenjem :P

“I think we both had a great time and we both are very proud how good we managed everything and how independent we are! Thanks a lot for this wonderful week, you are an amazing person and it is always so much fun to hang out with you!!! Thank you!”

→ Ovo je samo djeličak pisma koje mi je napisala Patricia pri povratku s Thanksgiving praznika. Tko uz ovakvo što ne bi bio ponosan na sebe i svoje društvo!??

Za one koji ne znaju, prošli sam tjedan provela u St Paulu (Minnesota) i Salt Lake Cityju, povodom školskog “raspusta” na tjedan dana za Thanksgiving :)
I više sam nego zahvalna Ini Rojnić koja je nesebično prmila mene i Patriciu u svoj sobičak u college-u, omogućila nam svu slobodu svijeta koju smo tamo imale i pružila puno izvora zabave. Fun! Fun!
Minesota je lijepa, zanimljiva, velika. Ipak, tek sam tamo shvatila koliko zaista uživam u Utah I sve prirodne ljepote koje ju krase. Ta ja se svakodnevno budim uz sunčeve zrake koje probijaju kroz moj prozor, obasjavajući mene i moj dragi sobičak (...kakav god bio, to mi je dom, tu sam i živim u skrovištu mom... → Ježurka Ježić). Nakon svakodnevnog podužeg spremanja na odlazak u školu (napokon mi nitko ne prigovara za vrijeme provedeno pred ogledalom, mama :P), redovito se razveselim planinama koje ugledam pri samom izlasku iz dormitory-ja. Sada je izlazak samo “uzbudljiviji”, jer planine krasi snijeg! Skijanje slijedeći tjedan! (ilii ovaj. Kad sam note i objavila) :P
Skačem s teme, ali moram napomenuti da sam jako ponosna na svoju kondiciju ovih dana (unatoč brizi o kilaži koja me neprestano prati.) Nemam nikakvih problema pri trčanju od nekoliko kilometra za zagrijavanje, a tu su i sklekovi, trbušnjaci itd. Ma bildam se ja. Haha.
A sad opet na Minneapolis. Obje, Patricia i ja, osjetile smo veliku količinu odgovornosti koja je potrebna za život “bez” roditelja, ali isto tako i shvatile koliko smo samostalne i sposobne, pogotovo kao tim. Njene su vrline organizacija, smirenost i vječni osmjeh na licu, a moje tajming, orijentacija i komunikacija. Savršen sklop!
Prvi smo dan provele u kafiću, ispijajući kave i rješavajući se dijela zadaće koju smo dobile preko praznika. Totalno korisno za odmor i pripremu za odlično provedenih tjedan dana.
Drugi dan (ponedjeljak)... SHOPPING! Cijeli dan proveden u Mall of America, neizmjerno ogromna zgrada prepuna čime drugim nego dućanima ☺ Ali nije to sve, cca sat vremena provele smo i u Nickelodeon lunaparku (unutar malla!) woohoo! Od osam sati provedenih u shopping centru, nismo uspjele prohodati cijeli mall, ali smo svejedno skinule podosta velike svote s kartica :P Američki shopping centri su puni izbora i lako se nađe nešto sto je lijepo i korisno (npr.. rublje u Victoria secretu za $5, majice takodjer, haljinice za 10ak itd. Dosta novca redovito trošim na njihove coffee shoppove ala Starbucks (iako mi je Caribou Coffee i bolji), jer sam veliki ljubitelj kave i velikih američkih čaša za iste.
Utorak smo provele vozeći se do grada javnim prijevozom, a zatim u Walker museum-u, muzeju moderne umjetnosti. Wow! Najvise su me oduševili WC-i (haha), organizacija i jedan video eksponat..Koma (ples, drama, igra svjetla, i još štošta).
Nakon muzeja, uslijedilo je opuštanje u kinu uz film “The blind side”, sto put bolji od “New moon” (personal opinion), koji je i više nego popularan (previše).
Iste smo večeri skoro završile i na koncertu Davida Guette, ali Amerikanci se strogo drže pravila s godinama (18 za upad), pa nismo htjele riskirati radi stipendije i ugovora koji smo potipsale s ASSISTom. Sve jedno, bile smo na nekom kućnom partyiju I kao I uvijek, odlično se provele.

(Završavam s ispravljanjem velikog I (Ai) u malo i, jer nemam  za to vremena. Isprike!)

Do petka smo se uspjele naspavati, ispiti puno kava, šetati, ići na Inina predavanja, napisati zadaće, skypeati, chatati, prejesti se za Thanksgiving (slijedeće godine ga „donosim“ u Hrvatsku!) I proslaviti Inin rođendan ☺
Petak, tzv. Black Friday (dan s najvećim sniženjima u godini), provele smo leteći ka Salt Lakeu, I na sreću izbjegle gužvu I opasnost od stradavanja u istoj (Black Friday je jaako opasan u Americi).
Iz aviona sam se opet uvjerila koliko je Utah prekrasna! Pješčana pustinja I planina prekrivena snijegom su doslovce jedna uz drugu. Oduševljenju I radosti prema životu nikad kraja!
Salt Lake je također zanimljiv. Asia (frendica iz škole) I njeni roditelji su nas lijepo ugostili I animirali. Izlasci u petak I subotu, klizanje usred grada uz tisuće sitnih lampica I ostalih blagdanskih ukrasa opet su me “uvukli” u film. Napokon sam uspjela vidjeti I famozni mormonski Temple I šetalište oko njega. Pristup u samo dvorište I unutrašnjost hrama je, dakako, strogo zabranjen.
Došao je I dan povratka u Wasatch (moju školu I dom). Iznenadila sam se brojem ljudi kojima sam se obradovala I suprotno. Napokon sam upotpunila osjećaj “obitelji” koju ovdje imam. A što ce tek biti kada se vratim vama?!
Nakon brojnih konzultacija sama sa sobom, shvatila sam zašto je teško biti ovdje. Povezujem se s ljudima iz pre dalekih zemalja. Za Mairu iz Brazila bez problema mogu reći da ju volim, ali isto tako znam da neću biti u mogućnosti redovito ju posjećivati, a ni ona mene. Zašto mora otići kući već nakon božićnih praznika?? ☹
Predivno je biti u vezi I kontaktu s ovoliko internacionalaca, ali više me plaši sama činjenica razdvajanja. Ah. No dobro, vjerojatno je I to dio moje veelike ovogodišnje životne škole?!

P.S. Hvala mami i tati na "žrtvi" da tagam prijatelje umjesto njih :P (REX)