UOČI SUBOTNJEG NASTUPA U LA RESISTANCEU, ALEN GOVORI O NOVOM ALBUMU, PROMJENAMA, O 40 GODINA KARIJERE...
Uoči nastupa u La Resistanceu, Alen Vitasović govori o novom albumu, glazbenim promjenama, istarskom identitetu i gotovo 40 godina karijere. Alen Vitasović u novom je razdoblju, odmorniji nego proteklih godina i pun nove energije za ono što slijedi. Nakon dvije vrlo intenzivne godine nastupa, početak ove godine iskoristio je za predah, ali i za rad na novom albumu.
„Mogu reći da sam dobro. Nakon dvije godine dosta napornih svirki, prvi i drugi mjesec ja i bend odlučili smo malo odmoriti. Ja sam se posvetio snimanju novog albuma, tako da sad više nisam istrošen“, rekao je Vitasović, najavljujući koncert koji ga očekuje u subotu u pulskom La Resistanceu.
Novi album priprema već dvije godine, a priznaje da mu najveći izazov više nije napisati pjesme, nego odlučiti koje od njih uopće uvrstiti na izdanje.
„Spremam već dvije godine album. Stalno nešto mijenjam. Imao sam jedno vrijeme 15 pjesama, ali sad mi je najveći problem trebam li napraviti možda i dvostruki album. A opet, teško je izbaciti neke jako drage pjesme“, kaže. U planu je i vinilno izdanje, za koje se nada da bi moglo ugledati svjetlo dana na ljeto.
Govoreći o svom glazbenom izrazu, ističe da je kroz godine ostao vjeran sebi, ali i otvoren različitim žanrovima. Upravo tu širinu smatra jednom od svojih najvećih prednosti.
„Ja sam veoma prilagodljiv. Uvijek sam bio Alen Vitasović i imao svoj prepoznatljiv stil, ali znam se prilagoditi svim žanrovima, od rocka, popa pa čak i jazza“, rekao je. Dodaje kako su mu i posljednje pjesme međusobno vrlo različite — od jazz i funky elemenata do pop-rock izraza prilagođenog klupskoj atmosferi.
Subotnji koncert u Puli vidi kao posebno važan jer nastupa pred domaćom publikom, koja ga dobro poznaje i od koje, kaže, uvijek očekuje najiskreniju reakciju.
„Imam fantastičan bend, sve su to domaći ljudi. Ništa nisam pripremio specijalno osim što ću biti Alen Vitasović u svom najboljem svjetlu“, rekao je. Ipak, priznaje da je pred domaćom publikom uvijek prisutna i mala trema. „Lakše je negdje dalje. Ovdje svi znaju i tvoje mane i vrline.“
Prisjetio se i suradnje s Lizom Hunt, pratećim vokalom Zucchera, s kojom je snimio pjesmu „Loredana“. Ta mu je suradnja ostala posebno važna jer je, kako kaže, tada iz prve ruke osjetio razliku između dobrog i vrhunskog vokala.
„Kad je došao njezin dio, onda sam vidio razliku u pjevanju. Strašna žena. To se odmah čuje. Ili jesi ili nisi“, rekao je.
Važan dio njegova identiteta i dalje ostaje istarska glazba i čakavica, premda danas etno segment nije toliko u prvom planu kao nekad. Emotivno govori o nastupima sa svojim ocem, s kojim je godinama dijelio pozornicu.
„Malo sam stao što se toga tiče. Moj stari ima 83 godine i rekao je da više nema snage. Bez njega mi je glupo, jer on daje taj štih“, rekao je.
Ipak, čakavica je i dalje prisutna u njegovim pjesmama. „I sadašnje pjesme su više-manje na čakavici, samo što to više nitko ne zove kao nekad. To je sad sastavni dio normalne hrvatske glazbene industrije“, smatra Vitasović.
U razgovoru se osvrnuo i na mlađu generaciju istarskih izvođača, koje prati s interesom i odobravanjem. Drago mu je što na scenu dolaze nova imena koja se ne boje svog identiteta i lokalnog izričaja.
„Gledao sam Doru baš iz znatiželje jer je bilo više izvođača iz Istre. I nijedan nije bio loš, nijedan se nije osramotio“, rekao je, izdvojivši pritom nekoliko mladih imena za koje smatra da imaju kvalitetu i potencijal.
Na kraju se sve ipak vraća koncertu. Vitasović najavljuje večer ispunjenu glazbom, emocijom i presjekom bogate karijere.
„Što se svirke tiče, neka ljudi ne brinu, imam fantastičan bend, nikad tako dobar bend nisam imao. Dva sata i petnaest, dva sata i dvadeset minuta sigurno“, poručio je. A kad je riječ o repertoaru, dilema je sasvim drukčija nego nekad: „Najveći problem mi je koje pjesme ne svirati, a ne koje svirati.“
(DV/EM)
