NEMA NIKAKVOG RAZLOGA DA TO NE BUDE NEKI DRUGI DAN
Prvog dana siječnja, bar što se nebeske mehanike i astronomskih pojava tiče, ne događa se ništa što bi zavrijedilo našu pažnju i u konačnici rezultiralo najupečatljivijim danom u godini, prvim danom Nove godine. Proslava Nove godine mogla bi biti i bilo kojeg drugog dana u godini, riječ je dakle o datumu kojeg je čovjek „eto uzeo“ da bude prvi dan godine. Ne bi li bilo prihvatljivije da Nova godina počinje za vrijeme zimske kratkodnevnice nakon kojeg dani (razdoblje dnevnog svjetla) postaju sve duži (stari Slaveni). Heleni su početak godine slavili u vrijeme ljetne dugodnevnice, kada se dani počinju skraćivati? Možda bi to mogao biti dan proljetne (Rimljani) ili jesenje ravnodnevnice (Asirci)? Ili bi to pak bio dan kada se Zemlja nalazi najbliže ili najdalje od Sunca?

Moglo bi, ali nije tako a svemu je krivo naše kronološko računanje vremena i muke ljudskog roda po kalendaru. Kinezi početak Nove godine slave krajem siječnja i početkom veljače (dva tjedna!), židovi šestog dana rujna, pravoslavci sredinom siječnja a novovijeki „pokreti“ osmislili su i događanja poput muzičke ili filmske godine. Ipak, prvi siječnja kao prvi dan Nove godine dugujemo drugom od sedam Rimskih kraljeva, Numi Pompilliusu (714.-673. pne.) koji je u do tada aktualnom godišnjem kalendaru od deset mjeseci dodao još dva; siječanj i veljaču (januar i februar). Kako je siječanj dobio naziv po božanstvu stvaranja svega (Janusu) bio je red da to bude prvi mjesec u godini. Na taj se je način Nova godina počela slaviti prvog dana siječnja.

(Marino Tumpić)