Vlado Gotovac, rođen na današnji dan

POLITIČAR ILI NE?
Piše: Filip Zoričić, prof.
Na današnji dan, prije 85 godina, rodio se veliki hrvatski pjesnik, disident, novinar, filozof i političar, Vlado Gotovac. Rođen je u Grabovcima, općina Proložac, u oca Martina, žandara, i majke Anice, kućanice. Nakon Bosanskog Novog, gdje mu je otac služio, sele se u Prnjavor i tu upoznaje muslimanku Netu, svoju drugu učiteljicu, koja će ostaviti veliki trag na Gotovca. U to doba dolazi do prvih dodira dječaka Gotovca s književnošću. Zasluge za to on pripisuje svom kateheti, fra Stanku Romcu. Sve dok nije, s 14 godina, počeo čitati Dostojevskog i počeo si postavljati životna pitanja. Raspravljao je s fra Stankom o Stendhalu, Tolstoju, Balzacu, Flaubertu, Matošu, Ujeviću. Gotovac je odrastao u duhu HSSovskih i radićevskih ideja. Te ideje bile su najbliže puku Dalmatinske zagore jer je bila riječ o potlačenim seljacima koji su morali napuštati domovinu „trbuhom za kruhom“. Sjećao se kasnije Gotovac što se sve u njegovu djetinjstvu srijedom prodavalo i kupovalo: zobnice, biljci, terluci, buzavci, jačerme, pripašnjaci, opute, opanci, kotuše, lopiže, čanjci, kosiri, kosirići, komoštre, sandžaci, ožezi. To bogatstvo jezika imotskog kraja nije moglo ostati bez utjecaja na kasnije Gotovčevo književno opredjeljenje i njegovo literarno stvaralaštvo. Budući da se sredinom četrdesetih u Imotskom nije moglo dovršiti više gimnazijsko školovanje, Vlado Gotovac nakon male mature 1946. godine odlazi u Zagreb. Otac mu se tada nalazio u zatvoru u Staroj Gradiški, prije toga u Jasenovcu, a majka u Požegi, oboje optuženi da su pomagali Židovima. Cijelo djetinjstvo Vlade Gotovca potpuno ga je oblikovalo kao osobu, a posebice godine rata i odvođenja roditelja u zatvor. Učiteljica Neta i fra Stanko usmjerili su Gotovca prema tajanstvenim i filozofskim temama.

Gotovac dolazi u Zagreb kao šesnaestogodišnjak, 1946.godine:„Došavši u Zagreb i plativši sam djevojačku sobu u Dalmatinskoj 4 unaprijed, ostala su mi u džepu 23 dinara. Meka su bile krčme u Masarikovoj, gdje je sjedio Tin, jednom golemi demon ironije, drugi put razmetljivi enciklopedizam. Drsko veselje zločestog pijanca koji sve oko sebe zlostavlja.“ Višu srednju školu Gotovac maturira u Zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji 1951. godine i potom studira čistu filozofiju na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu. Svoj prvi rad objavljuje u književnom časopisu „Tribina“ 1952. godine gdje je objavljivao kritike, eseje te filozofske i likovne priče. Pedesetih godina „upoznaje“ filozofe koji će, također, utjecati na njegovu misao. Uz redovite odlaske na ples subotom u Glazbeni zavod, raspravljat će tako Gotovac o Heseu, Holderlineu, Traklu, Heideggereu, Stendhalu, Kierkegaardu, Nietzcheu kao i književnicima Dostojevskom, A.B. Šimiću, Vidriću, Ujeviću, poslije i o Slovencu Kocbeku. Imat će on kasnije uzore i u sv. Franji Asiškom, Sokratu, Thomasu Mooreu, Strossmayeru, Adenaueru, Thomasu Jeffersonu. 

Po završetku studija 1955. godine, nakon što je odslužio vojni rok u Sloveniji, Gotovac se zapošljava na Radio Zagrebu i televiziji gdje upoznaje svoju prvu suprugu Vlastu. U redakciji za kulturu on više godina uređuje tada vrlo gledanu emisiju Panorama. U hrvatskoj književnosti Gotovac se pojavio ranih pedesetih u časopisu Krugovi. Uređuje zagrebačke časopise, Međutim i Razlog, a svoje pjesničke i prozne tekstove objavljuje u većini tadašnjih jugoslavenskih književnih revija. Prva zbirka pjesama su mu „Pjesme od uvijek“, tiskane u Zagrebu 1956. godine i posvećena roditeljima. Razdoblje 60-ih godina najplodnije je pjesničko i spisateljsko razdoblje Vlade Gotovca. „Princip djela“ zbirka su eseja iz 1966. godine i njegovo kapitalno filozofsko djelo. To je svojevrsna Gotovčeva duhovna biografija nastala u vremenu od 1955. od 1965. godine. Niti godinu dana poslije objavljivanja tekstova u Autsajderskim fragmentima odlučio se još više javno angažirati vjerujući da će time postići jači efekt svojih slobodarskih težnji i misli. Od 13. broja Gotovac nasljeđuje Zidića na mjestu glavnog urednika Hrvatskog tjednika. Dana 1. prosinca 1971. godine, nakon sjednice CK SKJ u Karađorđevu, zabranjen je rad Hrvatskom tjedniku. Gotovac će biti uhapšen mjesec dana i osuđen 26. listopada 1972. na četiri godine strogog zatvora i na dalje tri godine zabrana javnog istupanja. Prema presudi kriv je što je kao glavni urednik političkog glasila Hrvatski tjednik izvršio krivično djelo protiv naroda i države. Dana 5. lipnja 1981. Vlado Gotovac je ponovno osuđen. Dvije godine zatvora s dodatkom od još četiri godine zabrane javnog istupanja nakon izdržane kazne. Osuđen je zbog intervjua koji je dao stranim novinarima. Gotovac se aktivirao politički i društveno te 1986. godine sa Slavkom Goldsteinom i Božom Kovačevićem osnovao HSLS, dok je u 90im godinama bio oponent Franji Tuđmanu. Najpoznatiji je po govoru na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA. Napisao je preko dvadeset pjesničkih, proznih i filozofskih djela.

Vječna razmišljanja Vlade Gotovca od 50ih do kraja života usmjerena su samo na jednu riječ-sloboda. I toliko godina od njegove smrti ostaje pitanje je li Gotovac bio političar ili ne, a tim povodom Zvonimir Berković je napisao: „On spada u politiku, naravno, ali u onu vrstu politike koja u Europi ne postoji već 2000 godina. On ne spada u klasu stranačkih vođa, diplomata, on pripada klasi proroka. On bi spadao sjajno u taj starozavjetni niz koji sude politici, koji je osuđuju, koji joj presuđuju, a ne da je on u njoj.“

Vlado Gotovac je zaključio: „Htio sam nešto učiniti za domovinu, ali probudio sam se izgovarajući slučajne riječi. Bolje je sanjati nego biti budan za Hrvatsku, a najbolje je to ne otkriti. Onda skinuti zastavu, potpaliti vatru nad glavom, bezbrižan prema plamenu otići tamo gdje tragovi ne ostaju. I u jedru vlada crna tišina vatre, nema više ludih ni mudrih ljudi, ničega više nema što čudi ili se žudi.“

Čekati čovjeka kao Gotovac čini se uzaludno. Čovjek i političara. Ostaje nam samo da njegove misli prenosimo mladim generacijama u nadi da će se te misli i ideje čuvati. Sretan rođendan velikom Čovjeku Slobode!

(Piše: Filip Zoričić, prof. /foto arhiva)

Facebook komentari