Vladimir Kapuralin o Uljaniku

KONFERENCIJA ZA MEDIJE SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE
    - Kriza u Uljaniku kojoj svjedočimo proizvod je kapitalističkog sistema.

Dok je nakon II sv. rata zahvaljujući radnim ljudima Uljanik iz ruševina, koje je rat ostavio za sobom, uzdignut poput Phoenixa iz vlastitog pepela, u respektabilan socijalistički projekt, koji je bio ponos i nosioc progresa: Pule, Istre, Hrvatske i Jugoslavije, on danas nestaje u kapitalističkoj Hrvatskoj.

U nastaloj situaciji ne postoji jedan krivac, već je to zbir negativnih događanja, kojima je zajednički nazivnik pohlepa.

    - Krimen rukovodstva

Rukovodstvo Uljanika godinama nije uspjelo pronaći rješenje, ali je uspješno rasipalo i izvlačilo novac iz njega. Izgradnjom brodova sa gubicima, za bratsku firmu Uljanik plovidba, koje je poslovalo sa dobitkom. Outsourcingom, kojim se gazde kooperantskih firmi bogate. Enormno visokim manangerskim plaćama i otpremninama.

    - Krimen lokalne vlasti

Još 90-ih godina počele su priče i prijedlozi, da Uljanik treba izmjestit, a zemljište prenamijenit za turističku djelatnost. Danas je to pred realizacijom. Stoga sadašnji vapaj predstavnika lokalne vlasti, istican u paničnoj formi, da brodogradnja u Puli nema alternativu i da ju je neophodno sačuvat ima efekt krokodilskih suza.

    - Krimen Vlade

Ukoliko je do sada i bilo kakvih pomisli, da je vladi stalo do sudbine Uljanika i radnika u brodograđevnoj industriji, nakon prošlotjedne sjednice vlade u Puli,pale su sve maske. Vlada nije došla sa nikakvim rješenjem, jer joj fali suverenost odlučivanja, koja se nalazi u Bruxellesu, a hrvatska vazalna vlada može samo provest, ono što joj se odobri. Jedino čime vlada trenutno kupuje vrijeme, je rješavanja golih plaća za radnike, kako bi izbjegla šire nemire.

Međutim vlada je maestralno odradila sjednicu u Puli, donoseći nekoliko projekta iz turističke djelatnosti, čime je suzbila kritiku lokalne vlasti i zadovoljila ih poput male djece.

Čuli smo i kritike, da ne treba novcem „poreznih obaveznika“ spašavat gubitke u brodogradnji, ali kritike su izostale, kad je novcem „poreznih obaveznika“ potican uvoz i uništavana domaća proizvodnja.

    - Krimen sindikata

U Hrvatskoj su sindikati unosna poduzeća za svoja rukovodstva, oni se ne nalaze sa druge strane barikade, već su partneri vladi i poslodavcima, znači kapitalistima.U Hrvatskoj nema niti jedne sindikalne organizacije koja je povezana u svjetsku konfederaciju klasno orijentiranih sindikata WFTU

Zato se i štrajkovi u Hrvatskoj bitno razlikuju u odnosu na one u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Na tim je štrajkovima prisutna neka druga ikonografija i čuju se neke druge poruke i zahtjevi, za razliku od uljanikovog štrajka.

Nedopustivo je da su sindikati godinama znali za probleme koji su u Uljaniku nastajali, a nisu poduzimali ništa.

    - Krimen radnika

Pozicija radnika u kapitalističkom društvu je takva, da su prvi na udaru i glavni gubitnici.

Mi se u SRP-u prirodno solidariziramo sa njima i njihovim familijama, na humanitarnoj i socijalnoj razini, ali ne prihvaćamo odsustvo klasne svijesti i klasnog identiteta.

Radnici Uljanika, vlasnici su 47% dionica i nedopustivo je da ih nije bilo briga što se sa poduzećem događa, sve dok je plaća stizala.

Također, gdje su bili ti radnici, kad su se u Puli, Istri  i Hrvatskoj gasila,proizvodna poduzeća. Nisu se čuli kad se zatvarao Siporex, Industrochem, Astra, trikotaža Olga Ban i ostali.

Tokom štrajka, čule su se neke pjesme i nosili transparenti sa nekim porukama, koji se ne susreću na štrajkovima koje sam prije opisao. Treba biti svima jasno da onima koji su pjevali Thompsonove pjesme i zazivali ga na transparentima, nije u interesu opstanak Uljanika i oni se ne bore za radnička prava, već za nešto drugo, jer je upravo politika koja je iznjedrila Thompsone, krivac za stanje u kojemu se nalazimo.
(Rex/foto:Manuel Angelini)

Facebook komentari