SURADNJA ULJANIKA I ISTRE POKAZALA SE PUNIM POGOTKOM
Suradnja NK Uljanika i NK Istre 1961, započeta s jasnom idejom da Uljanik bude razvojna sredina za mlade igrače pulskog prvoligaša, ulazi u završnicu dvogodišnjeg ugovora. Aktualni ugovor istječe 30. lipnja 2026., a sportski direktor Uljanika Igor Žiković smatra kako su protekle dvije sezone pokazale da ovakav model ima itekako smisla.
Uljanik je prošle sezone, prve nakon ulaska u Drugu NL, prolazio kroz proces uhodavanja. S vrlo mladom momčadi, koju su mnogi prije početka prvenstva vidjeli među glavnim kandidatima za ispadanje, klub je sezonu završio na solidnom devetom mjestu i pritom pet kola prije kraja osigurao ostanak. Još važnije, kroz tu se sezonu počela graditi jezgra momčadi koja je u ovoj natjecateljskoj godini napravila ozbiljan iskorak.
- Ove dvije godine, što se tiče same suradnje, napravljen je velik iskorak. Obje strane imale su koristi, a moje osobno mišljenje je da je Istra na kraju imala i više koristi, što je zapravo i normalno. To se vidi na konkretnim primjerima igrača poput Kumara, Ahmetija, Celije, Žgombe, Gagule, Juraka, sada i Momaha te ostalih igrača koji su kroz Uljanik dobili ozbiljne seniorske minute, govori Žiković.

Najbolji primjer je Raul Kumar, koji je danas standardan prvotimac Istre 1961, a i sam je isticao koliko mu je razdoblje provedeno u Uljaniku pomoglo u igračkoj izgradnji. Dukan Ahmeti je, pak, pred kraj sezone posebno skrenuo pozornost. Svaki njegov ulazak donosio je novu energiju i svježinu u igru Istre, a dojam je da je upravo kontinuitet seniorskog nogometa koji je imao u Uljaniku bio važan za njegov razvoj.
Sličan put prošli su i drugi mladi igrači. Celija, Žgomba, Gagula, Ukich, Rossi, a ove polusezone Momah i Švraka, pokazali su koliko utakmice u ozbiljnom seniorskom rangu mogu značiti mladim igračima koji se tek probijaju prema višoj razini. Momah je, iako još vrlo mlad, u drugom dijelu sezone bio pravo pojačanje za Uljanik i važan dio momčadi koja je proljeće odigrala na iznimno visokoj razini.

- Pitanje je gdje bi ti igrači bili da nemaju Uljanik, a isto tako gdje bi bio Uljanik da nema pomoći s te strane. Mi kao klub imamo na raspolaganju mlade, kvalitetne igrače Istre, imamo trenera i stručni stožer koji su vezani uz Istru, a u cijeloj priči i mi sudjelujemo svojim dijelom. To je obostrana korist i meni je to potpuno prirodno za jedan ovakav grad, ističe Žiković.
Uljanik je ovu sezonu završio na petom mjestu, nakon odlične druge polusezone u kojoj je momčad u jednom trenutku nanizala sedam pobjeda i priključila se borbi za sam vrh. Na kraju nije izboreno četvrto mjesto i plasman u viši rang, ali s obzirom na to da se radi o najmlađoj momčadi lige i klubu s najmanjim proračunom u rangu, peto mjesto ima veliku težinu.
Posebne zasluge za taj rezultat idu stručnom stožeru. Sergej Banović i njegovi suradnici napravili su ogroman posao u stvaranju prepoznatljive, mlade i natjecateljski ozbiljne momčadi. U tom se kontekstu ne smiju zaboraviti ni Mislav Anđelković, Peruško, Tihan, kao ni Viktor. U sezoni u kojoj se puno radilo, mijenjalo i gradilo, Uljanik je zadržao jasnu ideju igre i iz tjedna u tjedan izgledao sve konkretnije.
- Imamo ozbiljnu, mladu, zapravo sigurno najmlađu ekipu u ovom rangu. Vidi se iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu, da momčad napreduje. To je najbitniji dio cijele priče. Neće svi ti igrači završiti u Istri, ali mnogi će biti spremni za neki drugi klub i neku novu razinu. Bitno je da se proizvode igrači, da se radi i da regija od toga ima korist, kaže Žiković.
Upravo je regionalni kontekst jedna od ključnih točaka ove priče. Uljanik kao razvojni klub Istre nije samo sportski projekt dvaju pulskih klubova, nego model koji može pomoći cijelom istarskom nogometu. Žiković pritom spominje i primjere drugih klubova i trenera u županiji, od Pazinke do Jadrana iz Poreča i Buja, naglašavajući kako bi jači klubovi u višim rangovima otvorili dodatni prostor za razvoj igrača i trenera iz Istre.
- Po meni je to jedino ispravno, jedino prirodno i jedino normalno. Istra je prvoligaš, mi smo trećeligaš i borimo se za ulazak u viši rang. Ako bismo ušli, Istra bi mogla imati još veću korist jer bi se njihovi i naši igrači razvijali na još višoj razini. Tu svi možemo imati korist, smatra sportski direktor Uljanika.

Naravno, suradnja nije bila bez manjih problema. Kada su u priči dvije strane, posebno dva kluba s različitim ambicijama i obavezama, izazovi su neizbježni. No, Žiković kaže da su se oni rješavali u hodu i da je opći dojam nakon dvije godine vrlo pozitivan.
- Kada bih morao dati ocjenu suradnji, rekao bih dobra petica, čak pet plus. Što će dalje biti, o tome će uprave morati sjesti i razgovarati. Moj osobni stav je da bi se suradnja trebala nastaviti jer ima smisla. Da nema smisla, rekao bih da nema, jasan je Žiković.
Pred Uljanikom i Istrom sada je razdoblje odluke. Ugovor istječe krajem lipnja, a obje strane imaju dovoljno konkretnih primjera da vide što je suradnja donijela. Istra je dobila igrače koji su kroz seniorski nogomet rasli, Uljanik je dobio kvalitetu i stabilnost u zahtjevnom rangu, a istarski nogomet dobio je model koji može stvarati nove igrače.
(S.V.)