SVAKIH POLA SATA OD 9 DO 14 SATI!
Povodom Međunarodnog dana muzeja 'Muzeji i kulturni krajolici', Arheološki muzej Istre poziva građane na 'Obilazak lokaliteta Malog rimskog kazališta u Puli',  uz stručno vodstvo voditeljice Antičke zbirke Arheološkog muzeja Istre Silvane Petešić. Obilazak će se održati sutra, u srijedu, 18. svibnja svakih pola sata počevši od 9 do 14 sati. Prijaviti se možete na arheoloski-muzej-istre@pu.t-com.hr i broj: +385 (0)52 351 303

O lokalitetu:
Malo rimsko kazalište nalazi se na istočnoj padini centralnog gradskog brežuljka, unutar zaštićene povijesne jezgre grada Pule. Kako bi se u konačnici ovaj iznimno vrijedan spomenik rimske kulture zaštitio i dostojno prezentirao te adaptirao za potrebe različitih suvremenih kulturnih i zabavnih manifestacija, potrebno je prethodno arheološki istražiti sve njegove dijelove, koji još uvijek nisu otkriveni. Arheološki muzej Istre već šestu sezonu zaredom, počevši od 2011. godine, provodi arheološka istraživanja ovog lokaliteta. Iskop je obuhvatio južni, zapadni i sjeveroistočni dio gledališta, površinu polukružne orkestre te oko dvije trećine površine pozornice i scenske zgrade kazališta. Radovi se, također, provode na području izvan perimetra kazališta, uz zapadni potez vanjskog, koncentričnog zida gledališta, odnosno na mjestu gdje se nalaze ostaci antičke trobrodne vodospreme, sagrađene u 1. st. pos. Kr. Sveukupna površina obuhvaćena arheološkim radovima mjeri oko 2000 četvornih metara.

Iskop je rezultirao bogatstvom pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza. U južnoj zoni lokaliteta dokumentiran je veći broj masivnih radijalnih i koncentričnih zidova gledališta. Ove zidane strukture predstavljaju ostatke nosivih zidova gornjeg kata gledališta. Osobito je značajno istaknuti da je iskop navedene površine pružio nova saznanja o tlocrtnom rasporedu zidova južnog i jugozapadnog dijela kazališta. Naime, otkriven je još jedan, dosada nepoznat ulaz u objekt. Riječ je o radijalnom ulazno-izlaznom koridoru gledališta, širokom 3 metra, kojega s istočne i zapadne strane limitiraju paralelno postavljeni zidovi širine 1,20 m. 

Proširenjem iskopa izvan perimetra kazališta, a s ciljem otkrivanja zapadnog dijela vanjskog koncentričnog zida gledališta, otkriveno je nekoliko zidanih struktura koje su integralni dijelovi antičke vodospreme. Osobito je impresivan nalaz zida koji mjeri i do 5,60 metara u visinu. Ovaj je zid jednom kraćom stranom organski povezan sa sjevernim zidom vodospreme, blago je zaobljen te na svojem istočnom licu ima masivne kontrafore, raspoređene u pravilnim razmacima. Zasada su evidentirana tri kontrafora dok je jedan tek pretpostavljen. Zid se pruža nadalje u smjeru sjevera te jednim dijelom dodiruje vanjski zid kazališta. Način na koji su spojena ova dva zida ukazuje na redoslijed izgradnje objekata kojima su isti pripadali. Utvrđeno je da zid kazališta počiva na kontraforima starijeg zida, što dokazuje da je izgradnji kazališta prethodila izgradnja vodospreme i zida s kontraforima. 

Postupnim iskopom nasipnih slojeva unutar perimetra kazališta, otkriveni su temeljni ostaci nekoliko zidanih struktura koje su pripadale objektima sagrađenima na ovoj istoj površini prije kazališta. Te su strukture izgrađene u tehnici suhozida i predstavljaju skromne ostatke građevina predrimskog, željeznodobnog histarskog razdoblja. Sve su navedene strukture temeljene izravno na živoj stijeni, a zabilježene su unutar prostora koje tvore koncentrični i radijalni zidovi južne polovice gledališta.
Također, iz faze prije izgradnje kazališta treba izdvojiti nalaz groba sa spaljenim ljudskim kostima. Riječ je o paljevinskom ukopu iz predrimskog, histarskog razdoblja. Ukop je obavljen bez žare. Spaljeni ostaci položeni su izravno u grobnu jamu, koja je prethodno bila usječena u živu stijenu.
Pored ostalog, otkrivena su i dva kasnoantička kosturna ukopa u amforma. Oba su pronađena izvan kazališta. Jedan je ukop obavljen na najvišem platou brežuljka, u amfori datiranoj od početka 4. do polovice 5. st. pos. Kr. Ukop u drugoj amfori, datiranoj u razdoblje od 5. do 7. st. pos. Kr., bio je obavljen u blizini vodospreme, tik do završnog koncentričnog zida gledališta. Navedeno otkriće svjedoči o vremenu prestanka korištenja i početku procesa devastacije rimskog kazališta, ali i vodospreme. Također, na ove procese ukazuju i ostaci nekoliko suhozidnih formacija, koje su u postantičkom razdoblju bile inkorporirane u, već dobrim dijelom porušene ostatke kazališta. U tom kontekstu valja spomenuti i ostatke zidova srednjovjekovnih građevina, koji sadrže različite spolije iz antičkog razdoblja, od kojih su pojedine zasigurno pripadale Malom rimskom kazalištu.