IZ KNJIGE AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI
Autor:Branko Perović
Jedna od najljepših, najuočljivijih i najatraktivnijih zgrada u središtu grada je Skrazinova palača, ili Skrazinova kuća na strmcu, tj. Usponu- Clivo, na Trgu Porta rata 3, a dobila je ime po svom prvom vlasniku pulskom poslovnom čovjeku Giacomu Scrazinu. Sada je u toj zgradi sjedište dvaju zavoda: Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Oni su suvlasnici u određenom srazmjeru, nad zgradom, po prijepisu vlasničkog lista od Općeg zavoda za katastar i geo¬detske poslove Pula od l8. VI. 199l. godine.
Uvidom u Zemljišne knjige Općinskog suda u Puli pod zgradnom česticom broj 573 vidljivo je da je dotičnu parcelu 1878. kupio Gia¬como Skrazin posredstvom dr. Felicea Glezera, u vrijeme kada je knjiga i formirana, što je bio prvi upis u nju. U Upisu je zabilježeno da na par¬celi u Clivo- Usponu San Stefano broj 3 postoje kuća, dvorište i pomoćni objekti. U sklopu njene parcele od oko 1008 četvornih metara, spada i čestica broj 120, na kojoj je bio voćnjak, površine 376 četvornih metara i broj 576, na kojoj je bilo skladište, površine 109 četvornih metara, i parcela 575 od 523 četvorna metra, na kojoj je sadašnja zgrada. Skrazinova palača zauzela je prostor na sunčanoj, južnoj strani brda "Monte Castell", tj. "Mondipola", na uzbrdici koja kreće od Slavoluka Sergi¬jevaca prema čuvenoj utvrdi Antoina de Villea iz venecijanskog doba na vrhu brda. Prije izgradnje ovog lijepog objekta na tome su mjestu bile neu¬gledne, niske i kamenite jednokatnice iz graditeljskog naslijeđa Venecije. Ova je grandiozna stambena i poslovna palača sagrađena koncem XIX. stoljeća, u nju je već 189l, po Dobriću, preseljeno društvo "Čitaonica", kada je dr. Matko Laginja izabran za njenog predsjednika umjesto dotadašnjeg predsjednika Vilima Gruma. Prvog dana "Čitaonica" je u Skrazinovoj palači priredila Silvestarsku večer, a to je bila zabava uz pjevanje, tom¬bolu i ples, uz veliki broj prisutnih, jer je dvorana bila dovoljno prostrana. Na nekim priredbama nastupala je najstarija Skrazinova kćer Amelia, koja je pohađala gradsku muzičku školu i svirala glasovir. Objekt se nalazio između zgrade u kojoj je kasnije bila smještena "Berlitzova škola stranih jezika", čiji je predavač bio znameniti irski pisac James Joyce, i istočne zgrade u kojoj je bio smješten "Gradski muzej" - "Museo Civico ili "Stae¬dtisches Museum". Na tom su mjestu između dva svjetska rata, izgrađene dječje jaslice, tj. "Casa della madre e del bambino".
To je dvokatnica s visokim prizemljem i potkrovljem, s dvoja ulazna vrata od kojih jedna vode u prizemnu dvoranu, a druga uz stube na kat i zadnje dvorište. Zgrada je bogata arhitektonskim dekoracijama, sa šest većih prozorskih otvora i vratima u sredini prizemlja, dok je na svakom katu po 7 prozora, svi sa voltama, a na sredini zgrade prvog kata izgrađen je lijepi balkon. Izgradnjom Skrazinove palače, ali i rekonstrukcijom postojećih kuća u najstarijem gradskom naselju, u podnožju središnjeg gradskog brežuljka, kamena struktura grada, po Rubbiju, zadobila je izgled austrijskog tipa građenja, u kojima je historicistička arhitektura utvrdila urbanitet tog dijela grada u kome pikturalnost pročelja postiže ugođaj srednjoeuropskog središta. Iako je bilo i drugih tendencija da se gradsko središte izgradi na drugom kraju, u novom naselju San Policarpo ili oko Trga Foro, postupno je i u Lučkom admiralitetu i Gradskom poglavarstvu prevladao stav da se oko antičkog spomenika "Slavoluka Sergijevaca" izgrađuje novo središte grada, u čemu je Skrazinova palača dobila posebno mjesto. Prvi vlasnik ove lijepe zgrade bio je Giacommo Skrazin, mornar iz Dal¬macije te se stoga, u žargonu naziva i "Dalmatinski dom". Skrazin je u austrougarskoj ratnoj mornarici, po Mati Baloti, bio viši dočasnik provijantske struke zadužen za opskrbu hranom i rukovanje spremištem hrane- "Proviantmeister". On je poput mnogih drugih okretnih, snalažljivih dočasnika ove struke u kojoj su ljudi iz Istre, Primorja, Dalmacije i otoka bili u većini, kupujući od privatnika za opskrbu brodova i ustanova u mor¬narici, stekli veliku imovinu. Kada je Skrazin napustio mornaricu pre¬thodno se obogativši koristio je stare veze i iskustvo i postao liferant, tj. dobavljač mornarice, trgovac, kućevlasnik i industrijalac, a imao je svoju "Stanciju" na Verudi. S obzirom na ubrzani razvitak grada i velike potrebe za novim stambenim i poslovnim zgradama, dio svoga kapitala ulagao je u kupnju zemljišta, zgrada i drugih poslova, a rezultat toga je i zgrada koja i danas nosi njegovo ime. Iz zemljišnjih knjiga vidljivo je i to da je Skrazin ovu zgradu, nekoliko puta stavljao pod hipoteku u banci "Stabilimento austriaco & company", kao zalog za kredit. Po dokumentu za podjelu ostavštine koja se vodila pod brojem A-131/25-5, od 1926, Skrazin je umro l925. godine, a sav imetak ostavio je svojoj djeci: Giacomu, Ameliji, Mariji, Gisele, Ludmilli i Alice. ¬
