Sjećanje na Mariju Crnobori u općinskoj čitaonici u Vinkuranu

OBILJEŽENA PRVA GODIŠNJICA SMRTI VELIKE GLUMICE
U srijedu, 21. listopada u 20 sati u prostoru općinske čitaonice u Vinkuranu održan je program „Sjećanje na Mariju Crnobori“, kojim je Općina Medulin obilježila prvu godišnjicu smrti velike glumice Marije Crnobori (Banjole 1. listopada 1918. – Beograd 21. listopada 2014.).

Okupljene je kroz njezinu životnu i profesionalnu priču, u intimnom i ugodnom ozračju vinkuranske čitaonice provela sama Marija Crnobori, putem prikazanih video materijala u kojima su je okupljeni mogli vidjeti i doživjeti kako izgovara verše istarskih pjesnika, Drage Gervaisa te omiljenog joj Mate Balote. Čitanjem ulomaka iz knjige „Životić“ (INK, 2011.), koju je priredila uvažena teatrologinja Jelena Lužina u suradnji sa gospođom Crnobori, Marijine je zapisane riječi gostima u Vinkuranu prenijela, svojim živim glasom, mlada pulska glumica Katja Rabar.

Večer je maestralnim muziciranjem na harmonici upotpunio mladi glazbenik Noel Dožić iz Vintijana, a u iskazivanju svog osobnog sjećanja na Mariju Crnobori prisutnima su se obratili Enco Crnobori, Divna Radolović Rosanda, Marija Rosanda te načelnik Općine Medulin Goran Buić, čitajući stihove Balotine Dvi daske, a koje je nebrojeno puta tijekom svog dugog i bogatog života svojoj publici, poznanicima, prijateljima i obitelji znala podariti i sama Marija.

Iako osobno sinoć nije mogla biti prisutna, Jelena Lužina, koja je glumicu osobno poznavala, dugi niz godina s njom prijateljevala te i za njenoga života kao i sada, nastojala da se, prema njenim riječima, Marijina priča kao jedna od najvećih, najautentičnijih i najemotivnijih istarskih priča, uopće, priča jedinstvena i neponovljiva sačuva i dalje prenosi, za ovu je prigodu napisala pismo kojim se obratila svima jučer prisutnima u Vinkuranu te podarila svoje osobno sjećanje prijateljstva s Marijom. Riječi Jelene Lužine iz njenog je pisma pročitala glumica Katja Rabar: Sitnice koje sam joj donosila iz zavičaja čuvala je zauvijek: oblutke s plaže u Banjolama, borove šišarke s medulinske Punte, lavandino ulje i kestene s pulske tržnice... Osim što je bila najveća glumica svoga vremena, bila je najveća i najangažiranija „čakavska misionarka“ svih vremena. Čakavica je obilježila cijelu njezinu karijeru koja je započela i završila upravo govorenjem Balotinih pjesama.

Time je zaokružena slika glumice koja je u svojoj profesionalnoj karijeri glumila najveće role klasičnoga kazališta, Antigonu, Ifigeniju, Ofeliju... te u njima uvijek iznova briljirala, a opet, ostala je do kraja svojega života dama, ponosna i samozatajna, velika u svom velikom životu, kojeg je nazivala, a tako je naslovila i svoju knjigu „Životić“, s dozom bistrog, inteligentnog humora po kojemu je svi koji su je imali sreću upoznati i pamte.

Sonja Crnobori je na koncu o glumici ispričala tople obiteljske crtice, budući su njezin otac Tone i Marija Crnobori bili zermani te obiteljsku vezu čuvali kroz telefonske kontakte tijekom cijeloga svoga života, a oboje su doživjeli lijepe godine, oboje navršili devedestšest, uvijek su se čuli telefonom, Marija je zvala između jedan i dva, u vrijeme ručka...

Sva sjećanja koja su sinoć ispričana, pročitana, kao i Marijine riječi koje su okupljeni imali prilike čuti kroz video zapise te kroz glas Katje Rabar, učinili su da „Sjećanje na Mariju Crnobori“ uspije biti posebno, intimno i emotivno druženje s velikom Banjolkom, čiji „Životić“ valja nastaviti pričati, u želji da bude sačuvan i prenošen, kako ona to i zaslužuje.
(Rex)

Facebook komentari