STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Prošli tjedan dobio sam poziv iz Zagreba da se neizostavno pojavim u Klubu ljubitelja tripica u zagrebačkom restoranu “Bicko”.. Na taj neobičan gastronomski dernek pozvali su me kolega novinar Mustafa Topčagić i fotograf Rene Karaman, moji stari frendovi iz nekadašnje bolje zagrebačke novinarske prošlosti. Inače, skup ljubitelja tripica upriličuje se jednom mjesečno srijedom u popularnom restoranu “Bicko” na Karlovačkoj cesti br.24, tik iza zagrebačke velebne sportske Arene i shoping Centra Arena Mall. No, ja sam se u “Bicku” pojavio u četvrtak kada je bio organiziran ­ ”roštilj party”, odnosno “Bickov gurmanski četvrtak”. Princip za ovaj hedonistički projekt i događaj vrlo je originalan! Naime, svaki gost uplaćuje po 40 kuna i jede sa švedskog stola raznovrsnu mesnu ponudu s roštilja uz vruće lepinje, koliko god hoće i može. I još uz to ima pravo na besplatni gemišt!

   Ovu zaista maštovitu i posve originalnu ideju pretočio je u stvarnost gazda “Bicka” Ivica Kovačević. Riječ je o zaista agilnom i poduzetnom ugostitelju, koji se s takvim entuzijazmom bavi svojim simpatičnim restoranom i menijem, da je to zaista užitak za slušati i gledati.

   “A za našeg dragog gosta iz Pule, stručnjaka za gastronomiju i uglednog kolumnistu “Regional Expressa” pripremili smo i posebno iznenađenje”! ­ kaže mi Ivica hvaleći me na sav glas i čekajući da pogodim o čemu je zapravo riječ. Ja sam pomislio da je iznenađenje zapravo velika zdjela tripica pripravljena kao predjelo uz roštilj. Pa sam pomislo da je iznenađenje litra izvrsnog bijelog vina Kraljevina “Jarec” kojom me kuća počastila kao posebnog gosta. Međutim, to je sve bila tek uvertira u feštu koja je uslijedila.

   Najprije je Ivica nazvao Davora Dretara Dreleta s kojim sam popričao mobitelom nakon dugo vremena. Naravno, odmah smo se sjetili njegove nezaboravne maske kartonskog pimpeka, koju je “odjenuo” na 10.jubilarnom Memorijalu Đoser, kojom prigodom je priređen nezaboravni i otkačeni maskenbal. Potom je u “Bicko” došao Branko Kuzele, glavni urednik zagrebačke lokalne televizije “Z 1”. Inače svojedobno pokretač i čelni čovjek OTV­a i Radija Cibone. Dugo se nismo vidjeli i naravno da su odmah navirala sjećanja iz brojnih Đoserovih Memorijala na koje je Branko obavezno dolazio i kao novinar i kao prijatelj. A u “Bicko” je došao u pratnji svoje bolje polovice, pa smo neke zgode i morali “preskočiti”...

   No, pravo iznenađenje uslijedilo je kad su došli glazbenici, predvođeni poznatim violinistom Emilom iz banda “Paganini”. Bio je tu i šef tamburaškog orkestra “Trenk” koji se također s veseljem prisjetio druženja i svirki u Puli prije petnaestak godina, na tada vrlo popularnom “Memorijalu Đoser”. I tako uz red “Jareca”, uštipaka, vratine, somuna i ćevapa, veselo se druženje oteglo do kasnih noćnih sati. Prepuni restoran “Bicko” dokazao je još jednom kako se dobrom idejom i domišljatim pristupom može privući goste, čak i na periferiji Zagreba.

   I dok razmišljam koju ću pjesmu naručiti da mi tamburaši zasviraju, u ime onih starih dobrih vremena, pomislim zašto nitko od pulskih ugostitelja nema tako dobru i simpatičnu ideju da uz pristupačne cijene, dobra jednostavna jela i zanimljivu glazbu pokuša privući goste, barem jednom mjesečno? Je li moguće da je zagrebački restoran “Bicko” pojam dobre organizacije i privlačenja gostiju za razliku od toliko nahvaljenih ali idejama nemuštih istarskih restorana i konoba?