LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Vikend je. Haj’mo u turistiku, ali gdje? Bacam pismo, glava. Ako bude pismo, idem u Amsterdam, na njegove kanale gdje se očekuje tradicionalna gej parada. Prijestolnica Nizozemske bit će i glavni grad homoseksualaca svijeta. Ako bude glava, odosmo u Kinderdijk, prijestolnicu prastarih vjetrenjača. I pade glava kao da je mene pitala. Lani sam bio na toj paradi golih muškaraca prerušenih u ženske. Toliko su bili ponosni sto su homoseksualni da me je bilo stid sto sam, za njih, “nenormalan”. Još kad se sjetim jednog kolege s posla za koga se pričalo, znate već šta. Upita on mene: - Paul, jesi li ti gej?- Tako se nekome obratiti ovdje je normalno kao da se zanimaju piješ li kafu sa šećerom ili mlijekom. Primijetilo se koliko mu je bilo krivo kada nije čuo ono sto je želio. Zato je nadodao: - Zaboravio sam da ti dolaziš iz bivše komunističke zemlje, iza željezne ograde. Kakvi su bili komunisti prema gejevima?
Pa, kada me je već izazivao onda je i dobio:
- Kod njih je bilo sve po kratkom postupku. Ako si gej, pred stroj i streljanje!
Nikada me vise nije pitao i činilo mi se zaobilazio me u luku…
Eh, da, taj Kinderdijk, ili, kako bi preveli, dječja brana, jedinstven je po tome sto je to jedino mjesto na svijetu gdje je na malom prostoru sačuvan toliki broj vjetrenjača iz 17 i 18 stoljeća prošlog milenija. Zbog toga je UNESCO prije desetak godina odlučio da se Kinderdijk i njegova moćna krila uvrste u svjetsku spomeničku baštinu. Na lokaciji između Roterdama i Dodrehta, uz obližnju rijeku Maas, Kinderdijk kao da je najbolja ilustracija višestoljetne borbe ljudi u klompama sa vodom. Kojih desetaka kilometara dalje je i ono poznato čudo tehnike iz emisija “Diskaverija”, sto iz zraka lici na ogroman fliper. Kada Sjevreno more zaprijeti, fliperi se pocnu skupljati i tako cine ogromnu branu koja garantira da vise nikada neće biti plavljenja Niske zemlje, kako je to bilo početkom pedesetih 20 stoljeća. Uz gradove i sela tada je nestalo i nekoliko stotina ljudi.
Uz manje ili veće kanale smješteno je 19 vjetrenjača,ili molena,kako ih zovu nizozemci ,koje su moćno hučale do 1956. godine. Od tada su ove robinje vjetra u penziji i samo ih ponekada pokrenu da raja može do kraja uživati.Duzina jednog krila je 6,70 metara, a puni krug ,kada se krila zavrte, iznosi između 28.50 i 29.50 metara. Ovaj kraj je ,nekada, posebno bio pogođen plimama i osekama, zbog različite razine zemljišta. Spas su bile ove kamene i drvene kolosice, sto su snagom vjetrova nivelrale razinu vode.Sto bi se uprošćeno reklo, prelijevali su je i tamo i vamo.
I, naravno, kradljivci tulipana iz zemlje njegove postojbine Turske, ne bi bili ono sto jesu da ne znaju i najmanju caku načiniti turističkim mamcem. Hrle rijeke turista ovdje od ožujka do početka studenog. Prođe ih vise nego po plazama Hrvatske u cijeloj sezoni. Razgledanje je džaba, ali je sve drugo papreno skupo. Kada ti ovdje kažu da je nešto gratis dobro se zamisli. Opalit ćete po džepu dok trepneš.
Kod kuće sam skontao da "Dječja brana" nimalo nije dječje naivna. Gospoja i ja osjećali smo se kao opeljušani klinci, ali zato su nam oči bile pune prizora još jedne ljudske pobjede nad čudima prirode.
-45x45.jpg){kind=small}
Fotografije vezane uz članak