SAMOSTALNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA NA TRSATU
Ve?eras je u izložbenom prostoru Gradina, na Trsatskoj gradini otvorena samostalna izložba autorskih fotografija Vedrana Burula. Ovaj se dvadesetsedmogodišnjak ovaj put publici predstavlja izložbom pod nazivom »Ritual«. Ina?e ro?en u Kopru, glazbenik i fotograf vedran Burul prije dvije je godinu diplomirao talijanistiku na Filozofskom fakultetu u Puli te sad živi i radi u Rijeci. Dosad je Burul izlagao na više samostalnih i mnogobrojnim kolektivnim izložbama u domovini i inozemstvu. Predgovor katalogu Burulove izložbe »Ritual«, a koju su suorganizirali KUD baš?inski glasi i Caffe Gradina, napisao je likovni kriti?ar Eugen Borkovsky: »Likovni projekt RITUAL, autora Vedrana Burula, možemo tematski podijeliti na dvije serije fotografija. U jednoj nalazimo uratke sa motivima radnika zaokupljenog gra?evinskim radovima. Drugi niz su zapisi s motivima plesnog pokreta. Obje serije autor objedinjuje u jedinstveni projekt.
Niz fotografija fizi?kog radnika za?udan je. Akter je uhva?en u trenucima rada, u pokretu, voajerski, kroz (staklene) koprene. Plasiran je namjerno tajanstveno, tehni?ki poduprto s velikim zrnom, uz bogatstvo tonova. Artizam primijenjen u tretmanu bilježenja kretanja radnika u neskladu je sa motivom. Pokret manualnog rada, kojem obi?no ne pridajemo pažnju, plasiran je na senzibilan na?in kao da je rije? o fotografijama s teatarskih scena.
Druga serija radova donosi fotografije plesa?a. U pitanju je opet pokret ali kamera bilježi situacije bez naglašenih artisti?kih intervencija.
Mir manualnog radnika i monotonija serijskog posla u oštrom je kontrastu s nemirom plesa?a. Ovdje su prisutna dva ritma: ujedna?eni, promišljeni ritam gra?enja i napeti, trzajima prožeti ritam improviziranog plesa. Formalno zajedništvo ovih radova postignuto je velovima, koprenama. Ritual zidanja, zabilježen je kroz nekoliko staklenih kopreni. U drugom slu?aju koprena, tekstilni veo, dio je motiva na fotografijama plesa?a.
Gra?evinska skela negdje u visini efektna je scenografija zidaru. Poput stripa nižu se sekvence radnje. Sli?no se doga?a i plesa?u, no niti jedan niti drugi pokret nemaju teatralnu premisu. Oba su ukradena i predstavljena unutar djelatnosti poslije koje bi tek trebao uslijediti vrhunac. Gledano dramatski, autor ih predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta.
Vedran Burul iznena?uje promatra?a. Sofisticiran je prikaz manualnog radnika, a sasvim realno zabilježen plesa? koji bi, prema estradnoj klasifikaciji, trebao biti mistificiran na svaki mogu?i na?in. Oba aktera potpuno su zaokupljena svaki svojom djelatnoš?u. Svojevrsni ritual gra?enja pandan je plesnom ritualu.
Upravo ovdje snaga je umjetni?kog: da nas iznenadi i da zaobi?e uobi?ajeno. Poput Nabuyoshi Arakija i Vedran Burul podastire neku vrst pseudo dnevnika. Radovi osciliraju izme?u doživljenog, dokumentarnog i fikcije. Bez obzira na to radi li se o pokretu gra?enja ili o ekstazom obilježenom plesnom pokretu, pred nama se tijelo pretvara u znak. Opre?ne geste zabilježene su kao rituali.« (N.T.)
