DAN KAD JE ČOVJEČANSTVO POSJETILO TUĐINSKI SVIJET
Na današnji dan, 20. srpnja 1969. u 22:17:40 po našem vremenu Apollo 11 sletio je na Mjesec. Neil Armstrong i Buzz Aldrin uspješno su sletjeli na Mjesečevo tlo a u orbiti ih je nadgledao i pratio Michael Colins. Divovska raketa Saturn V sa nevelikim svemirskim brodom poletjela je iz Svemirskog centra Kennedy na Floridi 16. srpnja u 15:32. Nakon četiri dana leta astronauti su obavili slijetanje na Mjesec i tamo boravili točno 21h31m20s prije povratka na Zemlju. Slijetanje na vode Tihog oceana obavljeno je 24. srpnja u 18:50. Nevjerojatna odiseja u svemiru odrađena je svega devet godina nakon prvog čovjekova leta u svemir (Jurij Gagarin 12. travnja 1961.). Čovječanstvo je u još nekoliko navrata posjetilo Mjesec no tamo nismo i ostali. Bio je to više skup geo i vojno političkih nadmudrivanja nego smišljeni znanstveno tehnološki skok u bolju budućnost. Danas znamo kako ćemo na nove „prve“ ljude na Mjesecu morati pričekati još možda i deset godina. Ikonske fotografije astronauta na Mjesecu nismo mogli ne vidjeti u našem životu, ipak rijetki znaju da je na većini fotografija po enciklopedijama i drugim medijima napisano kako se na slici nalazi Neil Armstrong a zapravo se na reveru vidi da je riječ o Buzzu Aldrinu. Na taj su način i NASA i astronauti međusobno „pomirili“ prvog i drugog čovjeka na Mjesecu. Još je manje poznato kako je tadašnji američki predsjednik Richard Nixon imao spreman govor i za, poprilično vjerojatan, slučaj da astronauti poginu na Mjesecu. Tek četrdeset godina kasnije, kada su otvoreni tajni dokumenti Apollo programa, javnost je dobila na uvid Nixonov govor kakvog na svu sreću nismo čuli te davne 1969. godine. Donosimo Vam ga u cijelosti (na engleskom), pročitajte kako bi naša povijest izgledala da su stvari išle drugim putem;
Richard Nixon;
„Fate has ordained that the men who went to the moon to explore in peace will stay on the moon to rest in peace.
These brave men, Neil Armstrong and Edwin Aldrin, know that there is no hope for their recovery. But they also know that there is hope for mankind in their sacrifice.
These two men are laying down their lives in mankind's most noble goal: the search for truth and understanding.
They will be mourned by their families and friends; they will be mourned by their nation; they will be mourned by the people of the world; they will be mourned by a Mother Earth that dared send two of her sons into the unknown.
In their exploration, they stirred the people of the world to feel as one; in their sacrifice, they bind more tightly the brotherhood of man.
In ancient days, men looked at stars and saw their heroes in the constellations.
In modern times, we do much the same, but our heroes are epic men of flesh and blood.
Others will follow, and surely find their way home. Man's search will not be denied.
But these men were the first, and they will remain the foremost in our hearts.
For every human being who looks up at the moon in the nights to come will know that there is some corner of another world that is forever mankind.“
Niti tri mjeseca nakon povratka sa Mjeseca troje astronauta Apolla 11 posebnim avionom predsjednika Nixona stigli su 18.listopada 1969. u glavni grad jugoslavije, Beograd. Nakon vožnje u kabrioletu beogradskim ulicama u Bijelom dvoru primio ih je predsjednik Josip Broz Tito i odlikovao najvišim odlikovanjem za strane državljanine koji nisu predsjednici država ili vlada – Jugoslavenskom zvijezdom sa lentom. Armstrong, Aldrin i Colins su Titu poklonili orginalnu repliku plakete-poruke koju su ostavili na Mjesecu u ime cijelog Čovječanstva.
(Rex/Marino Tumpić)
