RENATA JELENIĆ, ROĐENA PUČJANKA, SUDJELOVALA U OSTVARENJU IZLOŽBE
U Munchenu je nedavno je zatvorena izlozba pod nazivom „Wendepunkt(e) im Bauen – von der seriellen zur digitalen Architektur“ (hrv. prijevod: "Prekretnice u gradnji – od serijske do digitalne arhitekture") postavljena u Muzeju arhitekture Tehnickog Univerziteta u Münchenu, koji se nalazi u internacionalno poznatoj „Pinakothek der Moderne“ ( "Pinakoteka suvremene umjetnosti" ) u Münchenu. Katedra za Arhitekturu Tehnickog Univerziteta u Münchenu pod vodstvom prof. Dr. Junga i prof. Dr. Retzolda s grupom studenata, među kojima je bila i Renata Jelenic, rodena puljanka koja zadnjih 10 godina zivi s roditeljima u Münchenu, napravili su izlozbu s ciljem da se sredstvima parametrije, softwar-a i digitalne zgotovljenosti (3D programa, Rhino i Grasshopper) osmisli objekt velicine 4x4 metra, kroz koji se posjetitelji mogu kretati (Njemci kazu: begehbar) i razgledavati ostale izlozene modele.Trebalo je geometrijskim elementima kroz raznolike atribute koje zovemo parametri (putem kojih je moguce stvoriti i najkompleksnije oblike) osmisliti jednu zanimljivu i inovativnu konstrukciju. .
Konrad Wachsmann (1901-1980) publicirao je 1959 godine knjigu „Wendepunkte im Bauen“, koja je bila epohalni manifest za jednu konsekventnu industrijalizaciju u gradnji.
Muzej arhitekture Tehnickog Univerziteta u Münchenu, koji se nalazi u Pinakoteci moderne umjetnosti, 50 god. kasnije s Katedrom za „Planiranje i informatiku“ pod vodstvom docenata prof. S.Kauffmanna i dipl.ing. G.Schuberta polaze stopama tog klasičara s željom da vide učinak i značenje gradnje, te predzavršetak djela gradnje u fabrikama i montaže na gradilištima.
God. 1941 Wachsmann je emigrirao u SAD i tamo je s Walterom Gropiusom napravio „Sistem gotove kuće". Nakon toga 1944/45 razvio je za američku zračnu industriju jedan sistem konstrukcije za velike hale. Njegova teorija bila je, da se uobičajeni radovi na gradilištu premjeste u tvornicu u kojoj bi se proizvodili standardizirani djelovi koji bi se zatim montirali na gradilištu. Takav rad nije obećavao samo brzu, jeftiniju i precizniju proizvodnju nego je istovremeno predstavljao i duh toga vremena.Nakon II svj. rata svojim idejama imao je veliki utjecaj na arhitekte u cijelome svijetu i ne samo njih već i na inžinjere i firme za gradnju. Od 1990 god. industrijalizacija, predzavršetak i sistem gradnje imao jedno novo futurističko značenje. S pobjedničkim pohodom 3D-kompjutera, prefabricirani djelovi više nisu bili isti/identicni, vec su mogli biti različito koncipirani. Princip je uvijek isti : maksimalna učinkovitost pri neznatnoj potrošnji materijala.
Na izložbi su još predstavljeni modeli, filmovi i animacije kao kljucni primjeri za „Prekretnicu u gradnji“ kroz serijsku arhitekturu, među kojima se nalaze „Minhenska staklena palača" ("Münchener Glaspalast", radilo je 700 radnika između 1853-1854 god. na izgradnji ove predivne palače, konstrukcije sastavljene od podupirača/potpornja od lijevanog zeljeza). Prefabricirani djelovi u jednoj Nürrnberškoj tvornici bili su preneseni vlakom u München. To je bilo moguće jer su tada željezare prvi puta serijski izrađivale identične gotove elemente konstrukcije).
Staklena palaca Augusta von Voit-a bila je završena za samo nekoliko mjeseci; zatim od tetraedra "Tower" Alexandra Grahama Bella do Konrada Wachsmanna i njegova hangara za avione, te od Jean Prouvesova „Maison Tropicale“ do Renza Piana i njegova IBM Pavillona.
Bolji uvid o izložbi i radu, te same konstrukcije mogu se naći na sljedecim linkovima:
www.detail.de/artikelparametrischplanung-digital25680De.htm
www.detail.de/artikelwendepunkte-nerdinger-wachsmann25461De.htm (REX)
-45x45.JPG){kind=small}
-45x45.JPG){kind=small}
-45x45.JPG){kind=small}
Fotografije vezane uz članak