PJEŠACI NA VELOM VRHU IZMEĐU RADOVA, PALETA I BETONSKIH BLOKOVA
Dok na Velom Vrhu traju veliki radovi, pješacima, roditeljima s kolicima, biciklistima i osobama s invaliditetom dodatno je otežan prolazak jedinim preostalim pješačkim pravcem prema kvartu.
Na ulasku u pulski kvart Veli Vrh već duže vrijeme stoji prizor koji bi teško mogao proći pod normalan dio organizacije gradilišta. Na nogostupu, prostoru koji bi trebao biti namijenjen pješacima, nalaze se betonski blokovi, palete, građevinski materijal, daske i ostaci trake kojom se očito nekada pokušalo nešto označiti ili ograditi.
Problem nije samo estetski, niti je riječ o sitnici koja “smeta oku”. Problem je vrlo konkretan: prolaz je otežan upravo onima kojima bi nogostup trebao služiti - pješacima, roditeljima s dječjim kolicima, osobama s invaliditetom, biciklistima, korisnicima romobila i svima koji se tim putem svakodnevno kreću prema Velom Vrhu ili iz njega.
Jasno je da se na području Velog Vrha trenutačno odvijaju veliki infrastrukturni radovi, uključujući radove vezane uz nadvožnjak, i jasno je da takvi zahvati ne mogu proći bez privremenih ograničenja, buke, prašine i izmjena u prometu. No upravo zbog toga bi organizacija prostora trebala biti još pažljivija, a ne prepuštena dojmu da se građevinski materijal odlaže tamo gdje je trenutno najlakše, pa makar to bilo nasred nogostupa.
Ono što dodatno frustrira građane jest činjenica da se u neposrednoj blizini nalazi dovoljno slobodnog prostora na kojem bi se ovakav materijal mogao odložiti bez da blokira pješačko kretanje. Zbog toga se nameće jednostavno pitanje: zašto je materijal ostavljen baš ondje gdje najviše smeta?
Posebno je problematično što ovakvo stanje, prema informacijama s terena, ne traje dan ili dva. Fotografije snimljene u različito doba dana i noći pokazuju da se građevinski materijal ondje nalazi već dulje vrijeme, bez vidljive namjere da se ukloni ili premjesti na prikladnije mjesto.
Nitko ne spori potrebu za radovima. Veli Vrh i okolni prometni pravci već dugo čekaju ozbiljne infrastrukturne zahvate, a građani uglavnom razumiju da radovi privremeno donose neugodnosti. Međutim, privremeno ne znači neuredno, a gradilište ne bi smjelo biti izgovor za blokiranje nogostupa i ignoriranje osnovne sigurnosti građana.
Građani ne traže luksuz, nego minimum - da mogu normalno proći. Da roditelj s kolicima ne mora obilaziti prepreke po rubu ceste. Da osoba smanjene pokretljivosti ne mora odustati od prolaska. Da biciklist ili pješak ne moraju birati između građevinskog materijala i kolnika. Zato bi bilo dobro da nadležni obiđu ovu lokaciju, pogledaju kako stvar izgleda iz perspektive pješaka, a ne samo iz perspektive gradilišta, i uklone ili premjeste materijal s nogostupa. Jer nogostup nije skladište. Nogostup je prostor za ljude.
(Ivana I.)
