DVA NEPOZNATA FILMA O ŽENSKIM PITANJIMA U SOCIJALIZMU...
U sklopu programa Kino Katarina pred tridesetak okupljenih gledatelja prikazana su dva široj publici nepoznata filma koja se bave ženskim pitanjem tijekom socijalizma.

Kino Katarina nedavno je pokrenut program filmskih projekcija na napuštenim i neiskorištenim prostorima, a ujedno i odgovor na nepostojanje redovitih ljetnih kina unatoč dugoj tradiciji ove vrste kina i brojnim filmskim festivalima u prostoru regije. Koncept je iz susreta u susret predstaviti drugog gosta uvodničara te razviti diskusiju nakon filmova. Tijekom naše posjete,  ta je uloga pripala Chiari Bonfiglioli,  postdoktorandici u Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (Pula), koja  posljednje dvije godine istražuje utjecaj postsocijalističke tranzicije i deindustrijalizacije na rodne odnose u bivšoj Jugoslaviji, s posebnim naglaskom na radnice u tekstilnoj industriji

Izabrani filmovi prikazuju kontradikcije procesa ženske emancipacije koja se odvija paralelno s industrijalizacijom kao i suživot tradicije i modernosti u socijalizmu.

Prvi Film, Potraži ženu (1968), redatelja Zvonimira Berkovića, nastao je kao epizoda u serijalu Narod narodima, u međunarodnoj, britanskoj koprodukciji no u Jugoslaviji nije bio prikazan, vjerojatno zbog zbog ironičnog tona prema samoupravljanju u tim burnim vremenima.

Drugi film, Vera i Eržika (1981), redatelja Želimira Žilnika, ima kao protagonistice dvije tekstilne radnice u tvornici Trudbenik u Pančevu, jedna Srpkinja i jedna Mađarica, koje su raditi počele vrlo mlade, nakon Drugog svjetskog rata. U filmu vidimo teškoću tvorničkog rada za žene, ali također i žensku svjesnost o socijalnim pravima, socijalnu zastitu radnica od strane države i osjećaj zajedništva i solidarnosti među radnicama.

Veliki problem u Jugoslaviji, kao što filmovi i pokazaju, predstavljao je patrijarhat u privatnoj sferi, isto kao i takozvani dupli teret radnica, jer žene su sudjelovale u radu ali istovremeno su se same bavile reproduktivnim radom kod kuće. Socijalna država u Jugoslaviji imala je u vidu da treba pomoći žene radnice te najviše majke radnice, ali socijalne usluge kao na primjer tvornički restorani i vrtići nisu uvijek bile dovoljne, primjerice za žene koje su radile treću smjenu. Ovi filmovi prikazuju da su žene u Jugoslaviji imale različite položaje i priče te da tranzicija poslije 1989 nije samo bila post-socijalistička, nego i post-Fordistička, jer industrijske tvornice su izgubile svoju centralnu ulogu i radnička klasa je istovremeno izgubila svoju centralnost i socijalna prava.

(REX; foto: Manuel Angelini)