DRAGI ANDI!
Koliko ljubavi si podijelio oko sebe na Danima mladog maslinova ulja, pod onim šatorom u Vodnjanu, ne mogu se ni danas načuditi. Neumorno, neiscrpno, nemjerljivo…, kao čudom apostolirani panteistički iscjelitelj naših prekomjerno suzdržanih duša, nudio si nam priliku da barem na trenutak sami sebe zavolimo. I uspio si! Uspio si na siva i smrknuta lica izmamiti osmjehe, uspio u onim tvojim poznatim session trenucima navesti prepun šator na zborno pjevanje i kolektivno sjećanje na dane mladosti.
To je nesumnjivo bila prva sličica iz moga asocijativnog albuma o Tebi. Prva, ali ne samo zato što je friškija, već zato što je snažna. Da sam Ti to ranije pričao, bilo bi Ti drago, možda i mrvicu neugodno, jer to nije neka Tvoja misija, ispunjenje nekog osobnog ili višeg zadatka, već je to Tvoje prirodno stanje.
Pričao si mi da literarno slavni Utorkaši, kad su gosti na Sajmu knjiga, hrpimice dolaze k Tebi prazniti buteljke i bačve vina. I Dean kaže da su to somnabulijske noći. Pa nije ni čudo, oni su dolazili ne samo na vaša vina i biske, nego i na terapije k Tebi. Budi siguran da su nalazili više životnih poticaja u Tebi, nego što se može naći u cijeloj njihovoj, inače bogatoj, sjajno iskričavoj literaturi. Možda ljudi nisu ponekad ni svjesni da je lijepo sresti se s Tobom, možda su sumnjičavi prema svojim primislima da to jest tako, možda su i nespretni u uzvraćanju ljubavi, a možda i glupavo i lažno stidljivi ili isprazno distancirani. Volimo primiti ljubav, ali smo je škrti dati. Tako Ti se ni ja nisam stigao zahvaliti za ljubav koju si mi dao. Mislim si, sve kao ima vremena, zna Andi da ga i ja volim. A morao bih Ti tada reći da si Ti sve ono što smo mi drugi željeli biti. I u mladosti i kasnije. Biti naočit, svirati gitaru,
 pjevati, imati kovrčavu kosu, imati životnu energiju, biti jednostavan u komunikaciji i biti optimist. Sviđati se cijeloj ženskoj polovici svijeta. Pa još u zrelijim godinama postati i dobar vinar. Za nas pusti snovi, za Tebe prirodna stvarnost!
A kako sada da Ti to sve i još više kažem? Da li ovako profana pisma stižu u tamni svijet Velikog Podrumara, koji Te preko reda pozvao k sebi? Oprosti mi Prijatelju na zakašnjenju!
Tvoj Žižo